Bajramsko predavanje

islamski centar mala 1

Bajramska predavanje između sabaha i bajram-namaza dopredsjednika Medžlisa Islamske zajednice Rijeka Adem ef. Smajića

Gospodaru naš, Tebi pripada svaka hvala i slava zbog savršenosti i svemoći Tvoje, zbog milosti i mudrosti Tvoje i zbog svega što  ljudski  um nije kadar (moćan) pojmiti. Blagoslovi Muhammeda a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike.

Poštovana braćo,

Sretni smo  što smo se sastali u ovom najvećem muslimanskom blagdanu, priključivši se svim muslimanima diljem svijeta koji u ovom jutru veličaju i spominju ime Uzvišenog, čije su misli i molitve upućene samo Univerzalnom koji nam je život darovao i kome se ponovo vraćamo, nadamo se njegovoj milosti i vječnom rahmetu. Mi riječki muslimani i šire okupili smo se u ovom prelijepom Božjem hramu još nedovršenoj, o kojoj smo sanjali nekoliko decenija, stotine je preselilo na onaj svijet sa svojim snom koji nisu dočekali, neka im je Božja milost i mjesto s odabranim pravovjernicima, a nama živim neka Allah podari zdravlje i ljubav neraskidivu prema Univerzalnom ma gdje bili živjeli, a nama Riječanima da podari jaki iman i da budemo neraskidivo vezani za ovu vrhunsku ljepoticu i najdraže mjesto koje Bog voli, a to mjesto je gdje čovjek stojeći, pregibajući, padajući ničice čelom na sedždu te sjedeeći veliča samo Jednog Boga koji je izvor apsulutne ljepote i dobra. „I oglasi   ljudima hadždž, dolazit  će ti pješke i na kamilama iznurenim, dolaziće iz mjesta dalekih.“  El-Hadždž, 27. Ovim riječima se Svevišnji obratio je Ibrahimu, a.s., nakon što su on i sin njegov Ismail, a.s., sagradili Ka’bu. I kada su se obratili Allahu s dovom (molitvom ) da primi ovo njihovo dobro djelo. I mi se obraćamo Uzvišenom Gospodaru da primi i ukabuli ovo naše dobro djelo, koje ćemo ako Bog da uskoro privesti kraju. Dove pravovjernih u ovih trideset godina, koje su upućivane Uzvišenom su uslišane i džamija je danas stvarnost i mi  bismo, draga braćo u vjeri islamu trebali biti najsretniji muslimani u Europi ako pogledamao genezu oko stvari koje su se dešavale, ja bih rekao razne faze iskušenja, maksimalna strpljivost pravovjernih i zacrtani cilj do realizacije, do raznih subjektivnih i sujevjenih kritika koje nisu imale osnova, da ne kažem do lažnih optužbi  te gibeta (ogovaranja), a znamo što Bog u Kur’anu kaže za gibet, izjednaačuje taj grijeh kao da jedemo mrtvo meso svog rođenog brata, a također znamo koliki je grijeh laž te prenošenje tuđih riječi. Ali istina je jača od svega, istina apsolutna je kod Onog kome se vraćamo svi i ispit te odgovornost za naše svjetovno boravište koje privremeno pripada samo Njemu. Hadž je kretanje prema Gospodaru, a ova velebna džamija i naše molitve i boravište u njoj treba da bude isključivo u ime Gospodara, ona treba da bude  rasadnik duhovnosti, moralnosti, poštenja, most spajanja a ne razdvajanja, mjesto pomaganja u svim vidovima a ne mjesto odmaganja, mjesto educiranja, oplemenjivanje naše duše. Zahvaljujemo se Uzvišenom Alahu koji je ujedinio srca vjernika koji su donirali od svog imetka za ovu našu džamiju, muslimani, naša braća iz Katara trebaju biti još veći poticaj  muslimanima u Primorsko-goranskoj županiji šta znači odricanje te pomaganje i investiranje u dobra djela ma gdje muslimani živjeli, iskren nijet dobra namjera, te povjerenje u instituciju Mešihata u Republici Hrvatskoj  na čelu našeg muftije prof.Ševke ef.Omerbašića koji se maksimalno založio za ovaj projekt-neka ga Uzvišeni Gospodar nagradi i podari mu zdravlje. Mističari primjećuju da moć animalne prirode sprečava duhovno savršenstvo čovjeka. Da bi se tijelo podvrglo duhu, treba lomiti snagu tijela, a povećavati snagu duha. Odricanje od  tjelesnih užitaka i kontrole jezika govora. Jedan  od  vidova  čovjekovog savršenstva jeste  podvrgavanje  životinjske prirode razumu, duhu, priroda je nekad u stanju pobune a katkada  u stanju pokornosti. Čovjeku su potrebne vježbe odnosno, prakticiranje propisa sadržanih u Kur’anu a to su: namaz, post, zekat, hadž, dobročinstvo u svim vidovima, te korisno, umjereno trošenje, ekonomisanje te pomoć nemoćnima itd.

Poštovana braćo,

„Božije hramove (džamije) podiže, održava i posjećuje onaj koji vjeruje u Boga i Sudnji dan, ko obavlja namaz, dijeli zekat i boji se samo Boga. To su, možda, oni koji su  upućeni pravim putem.“  Kur’an,  Tevbe, 19.ajet. Dragi riječki muslimani, ovaj kompleks traži daleko veće odricanje muslimana ovog podneblja nego do sada, a to je: daleko više nam treba onih koji  vjeru prakticiraju, to jest onih koji obavljaju svakodnevno namaz, ako budemo praticirali i dolazili u ovu lijepu džamiju sačuvat ćemo sebe od grijeha, raznih svakodnevnih poroka koji nas okružuju, bit ćemo Bogu draži, uspješnije ćemo obaviti misiju kojom nas duži Uzvišeni Gospodar na ovom svijetu. Djeleći zekat čistimo svoj imetak od natruna grijeha, jačamo ekonomski, postajemo socijalniji potpomažući jedni druge, sa zekatom gasimo egoizam a povećavamo svoje srce imanom odnosno duhovnošću. „Reci: Moja molitva (namaz), moja žrtva (kurban), moj život i moja smrt pripadaju samo Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova“   En’am, 162. Cilj je  bogobojaznost, a to predstavlja ljepotu, poštenje, ljubav prema ljudima, rad za dobro i rad protiv zla, pravednost, lijepo ponašaanje, iskrenost… Smisao izvršenja obveze kurbana: čežnja za duhovno-etičkim preporođenjem samoga sebe, želja i htijenje za humaniziranjem svoga života i altruiziranjem svoga ponašanja i odnosa prema svakom. Izvršavanje obaveze kurbana predstavlja posebnu pouku vjerniku kako treba da se založi u radu na ostvarivanju kur’anskih propisa i njihovom istinskom sprovođenju rječju i djelom. Poštovana braćo, pri kraju smo završetka ovoga objekta što nas osobno sve veseli a posebno one koji će, ako Bog da, konzumirati kadgod im vrijeme i prilike dozvole. Međutim, ovo je prilika da ukažemo na neke stvari koji oslabljuju Zajednicu a nažalost prisutne su svakodnevno i sa njima se suočavamo. Moramo dići svoj glas, pokušati naći rješenje da bismo bili bolji i jači.

  1. Primjećujemo kod obreda sahranjivanja odnosno kod džennaza prisutnost onih koji dolaze formalno, bez abdesta i na jedan određen sebi svojstve ideološki način odaju poštovanje prema umrlom ali ne islamski. Apsurdno je da dođe 100 muslimana na džennazu a klanja ih samo desetak, a znamo da je najvećapočast prema umrlom obred džennaze. Ne možemo da vjerujemo da toliko neznanje o osnovnim principima islama kada je u pitanju abdest ili bolje rečeno pranje najosljetljivijih dijelova tijela i proučiti prvu suru iz Kur’ana i četiri tekbira. Pitamo se da li može biti musliman onaj koji ne zna suru el-Fatihu. Gdje je rođen, odgajan i na koji način, ali konstatcija je da je u općoj vjerskoj zabludi.
  2. Dešava se na osnovu praćenja dnevne štampe i evidencije u Islamskoj zajednici da je velik procenat muslimana sahranjuje se bez džennaze i to nažalost većina su bošnjačke nacionalne provijencije. Zar je moguće da neko živi 40 godina u Rijeci ili više a njegov imam 30 godina i više a da se ne poznaju i tek čuje za njegovo ime i prezime po prvi puta na vječnom boravištu drenova, Kozala ili drugdje.
  3. Problem starih i mladih, zbog čega tako drastične razlike u stilu ponašanja ili priostupa u islamu, a riječ je o roditeljima i djeci. Jedni prakticiraju vjeru islam, drugi uopće ne prakticiraju, treći obični formalisti, da li je u pitanju potpuna zalutalost i slijed šejtana ili potpuna materijalizacija i asimilacija te prihvatanje stila života animalnih stvorenja. Čovjek može da doživi stepen meleka ali isto tako da padne na razinu životinje. Vjerujemo da će ovaj centar s dobrim programom i sadržajem te kadrom popraviti ovu negativnu situaciju te trend duhovnoga pada.
  4. Moramo raditi i pratiti učenje Kur’ana te nastojati da dosegnemo stepen moralnosti Ibrahima, a.s., i njegovih sljedbenika, generacije koja je obavila misionarstvo na ovome svijetu i njjegovoga sina Ismaila koji prihvata učenje svoga oca i nastavlja živjeti onako kako je Bog propisao.
  5. Ako uspijemo 500 i nešto polaznika vjerske pouke islamski educirati, ja vjerujem da će i roditelji te djece a i muallimi biti zadovoljni i da će to biti najbolji nakit i sreća u ovome centru.
  6. Nezamislivo je da neka muslimanska familija živi ovdje decenijama a da nikada nije otvorila i ušla u prostorije Zajednice gdje sada djelujemo i radimo, a da ne govorimo o njihovom požrtvovanju, donacijama i potpori. Ako na području Primorsko-goranske županije živi oko 10 000 muslimana a imamo samo nekoliko tisuća uplatnica za Islamski centar, gdje je onih 6-7 tisuća, nazovimo muslimana. Jesu li se oni potpuno asimilirali, da li su i dalje ostali u islamu, čime dokazuju svoju identifikaciju prema islamu i nacionalnom biću, zar je moguće za tako kratko vrijeme da se čovjek asimilira u potpunosti i da se odrekne svojih osnovnih principa  donešenih negdje iz Bosne, Kosova, Makedonije itd.
  7. Poštovana braćo, odgovornost je svakog pojedinca ovdje prisutnog u smislu opominjanja, educiranja, prenošenje lijepe kur’anske riječi a ne samo profesionalnih djelatnika, jer grupa kada prenosi uvijek je plodonosnije, sveobuhvatnije i šire nego popjedinac. Naša odgovornost prema ovome centru je velika i vjerujte bit ćemo pitani na Sudnjem danu da li smo dolazili u ove prostore, prakticirali svoju dušu imanom i privrženosti ili smo provodili negdje vrijeme gdje Bog nije zadovoljan bivajući u raznim porocima gledajući i tako provodeći svoje vrijeme.

Molimo Uzvišenog Boga da u ovim blagdanskim danima naša srca ojača vjerom, darežljivošću, strpljivošću, da nam da snage da ustrajemo na putu dobra, da se čuvamo od poroka koji su nažalost prisutni na svakome mjestu i da se duhovno vežemo s milijunima hadžija  koji uzvikuju veličajući Božje ime. Bože, uputi naše misli prema bejtullahu s riječima Odazivamo ti se Bože, nema Boga osim Jednog, Tebi pripada zahvalnost, Tebi se utječemo, sedždu činimo i samo pomoć od Tebe tražimo.

Rijeka, 06.11.2011.                                                                             Adem ef. Smajić