Hatib u Islamskom centru mr.sc. Mirza ef. Mešić

islamski_centar_mala_1

mešić_2

U mubarek mjesecu ramazanu posjetio nas je zagrebački imam mr. Mirza ef. Mešić. Petak je dan džume, pa smo odlučili da minber Islamskog centra ustupimo našem dragom kolegi. S obzirom na njegovo dosadašnje uspješno obrazovanje i iskustvo koje stječe u Islamskom centru Zagreb, nismo ni sumnjali da će hutba biti pozorno slušana i praćena od strane džematlija. Hutbu Vam u cijelosti prenosimo putem našeg web portala:

Ramazan je vrijeme u kojem se ljudska čula, posebno ona unutarnja, izoštravaju tako da čovjek ne samo da bolje čuje i vidi nego mnogo bolje osjeća i razumije svijet u sebi i oko sebe. Ramazan je, dakle, istinsko preispitivanje svakog muslimana i muslimanke u njihovom odnosu prema Bogu, svijetu i prema sebi samima. Ramazan nam donosi mnoštvo darova, koji nas obavezuju da i mi darujemo naš život Stvoritelju, zahvalnost i poslušnost našim roditeljima, vjernost našim prijateljima, lijep primjer našoj djeci, ljubav i vjeru našim bračnim drugovima, oprost našim protivnicima, pomoć našim slabim i nemoćnim, te ispunjenje našeg obećanja i našeg emaneta. To je bît vjere i morala – kad obećaš da ne slažeš i kad ti se povjeri emanet da ga ne iznevjeriš. Jer, Muhammed,a.s.,  kaže: – Nema īmāna onaj u kojeg se ne može imati povjerenje i nema dīna onaj koji ne ispunjava svoje obećanje. A što je to din, što je islam? U današnjoj  hutbi  želim  podsjetiti sebe i vas na tu neprocjenjivu blagodat, najvrjedniji dar, s kojim Allah, naš Gospodar, daruje one ljude, one muškarce i žene koje On želi.  Islam je  vjerovanje, znanje  i djelovanje. Islam je i politika i ekonomija,  i privatni i javni život. Islam uređuje naše odnose prema roditeljima, djeci, supružniku, poslovnom partneru, prijatelju pa i neprijatelju. Islam je poredak, islam je mir kako onaj društveni tako i onaj u našim dušama. Islam nije zadato stanje, islam se svakodnevno živi i pokazuje, odnosno  dokazuje.

mešić_1

Allah je počastio i nas, uputivši nas na pravi put, a mogao je i drugačije, nije li? Zato iskreni muslimani i muslimanke svome Stvoritelju moraju biti najzahvalniji upravo na tom daru.  A zahvalni će biti ako su u potpunosti svjesni te blagodati, ako se hvale tim darom i pokušavaju ga podijeliti sa drugim ljudima. Jer, mi, muslimani,  nećemo odgovarati samo za one blagodati koje su dane svakome čovjeku pa i nevjerniku kao što su život, zdravlje, imetak, porodica i domovina, muslimani će snositi odgovornost i za svoju vjeru. Bit ćemo pitani da li smo je njegovali, odnosno prakticirali onako kako nas je nas Poslanik Muhammed a.s. učio; da li smo verbalno ili još bolje svojim ponašanjem drugima, nemuslimanima, kazivali zašto čvrsto vjerujemo da je islam jedina ispravna vjera, kao što i jest. I evo jedno od današnjih pitanja na koja bi poslije džume svatko trebao sebi odgovoriti glasi: ako me netko pita zašto sam musliman, zašto vjerujem da je samo islam jedina ispravna vjera;  što ću toj osobi uopće  odgovorit ?  Kazati da  smo muslimani po rođenju jeste ispravan, ali nepotpun odgovor.

mešić_6

Zašto je upravo nas Allah odabrao, nas koji ovdje danas sjedimo, kao i milijardu i pol muslimana u cijelome svijetu, da svjedočimo Njegovu vjeru, a druge ostavio da budu nemuslimani, On to najbolje zna.  Allah nedvosmisleno veli: „A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunit će se riječ Gospodara tvoga: “Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima – zajedno!” (Hud, 119-120.)

Prema izreci Muhammed a.s.  svako dijete se rađa u prirodnoj vjeri, islamu, pa ga njegovi roditelji, ako nisu muslimani,  odgajaju kao židova , kršćana, pripadnika zoroastrizma, u nekoj drugoj vjeri  ili ga uopće ne odgajaju da vjeruje u Boga. Svaki čovjek kada odraste ili bolje rečeno sazrije, odlučuje hoće li ostati u tradiciji i vjeri svojih roditelja ili će pokušati pronaći pravu vjeru, pravi put.  Bez slobode izbora nema ni ispravnog vjerovanje Ima komentatora Kur’ana koji dio ajeta „Allah upućuje na pravi put (tj na put islama ) onoga koga želi, a ostavlja u zabludi onoga koga želi“ tumače na sljedeći način; „Allah upućuje na prvi put onoga tko želi biti upućen, a ostavlja u zabludi onoga tko ne želi biti upućen, odnosno u zabludi ostaje onaj tko ne razmišlja o Bogu, o prirodnim procesima, o pravim smislovima života o smrti i životu poslije smrti i o svim onim pitanjima koja čine samu srž  čovjekova života na ovome prolaznome i nesigurnome svijetu a uz sve to prepusti se prokletom šejtanu.  Allah u Kur’anu veli: „Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.“ (El-Qasas, 56)

mešić_4

Na pitanje što je to, zapravo, vjera postoje brojni odgovori. Muhammed a.s., naš Poslanik, u poznatome hadisu  kojeg prenosi Omer r.a. vjeru je označio sa tri pojma: iman, islam i ihsan.  Iman je uvjerenje, unutarnji osjećaj, čvrsto vjerovanje u Jednoga Boga, Allaha dž.š., Njegove Meleke, Kitabe, Poslanike, Sudnji Dan i Njegovo određenje. Islam je u pravome značenju potpuna pokornost/predanost Bogu. Tu pokornost ostvarujemo kroz šehadet, namaz, post, zekat i hadždž. Islam i iman su nekada istoznačnice, a nekada se i razlikuju. Pa se kaže da svaka osoba koja prouči šehadet je musliman, pripadnik islama, ali nije i mu’min, čvrsto uvjeren, što postaje stalnim dokazivanjem/prakticiranjem ili bolje rečeno življenjem islama i to svakog njegovog dijela te  kroz konstantno činjenje dobrih djela. Često ćemo u Kur’anu proučiti: „Oni koji vjeruju i dobra djela čine“… U tom življenju i dokazivanu vjere i sebi i drugima svako od nas, do kraja naših života,  nailazit će na brojne prepreke i iskušenja. Uvijek se, draga braćo, sjetimo kroz kakva su iskušenja, patnje i poniženja prolazili Božji Poslanici. To je i smisao kur’anskih kazivanja o prošlim narodima i Poslanicima, da pouku uzmemo ako smo razboriti. Ako su oni morali dokazivati svoju vjeru i boriti se za nju zasigurno ni mi nećemo biti pošteđeni. U  155. ajetu sure Bekara  Allah nam kazuje da će na različite načine iskušavati granice naše vjere: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive“ S vjerom, s čvrstim uvjerenjem, imanom, čovjek lakše podnosi sva iskušenja i nevolje kroz koja prolazi u svome dunjalučkome životu. Prokleti šejtan, taj otvoreni čovjekov  neprijatelj,  nijednog vjernika neće pustiti na miru sve dok ovaj ne do Bog ne bih zanijekao ili skrenuo sa pravoga puta. Na to se prokleti Iblis  zakleo i Allahu dž.š. kada ga je Allah prokleo jer nije htio učiniti Ademu a.s. sedždu: „… Ali je Allah dž.š. isto tako objavio da šejtan nema nikakve vlasti nad iskrenim Allahovim robovima. Naravno, uspijemo li se othrvati njegovom zovu pobjednici smo i ovoga i budućega svijeta. U hadisu o značenju vjere spomenut je i Ihsan, dobročinstvo, u smislu da se uvijek ponašamo u društvu i kada samo sami, kao da Boga vidimo, jer iako Ga ne možemo vidjeti, znamo da nas On stalno motri i zna za svaki naš pokret, pa se stoga ustručavamo, stidimo, činiti nešto sa čime naš Gospodar nije zadovoljan.

mešić_3

Ovdje bi spomenuo još dva bitna detalja kada je u pitanju naša vjera. Vjere nema bez djela i to dobrih djela.  Naš iman raste i smanjuje se, shodno tome da li činimo dobra djela ili smo se odali grijehu. Svaki grijeh pa i onaj najmanji, ako se konstantno čini može biti jako poguban za našu vjeru. Može istupiti oštricu naše Bogobojaznosti/takwaluqa/svjesnosti Božje prisutnosti, a ako se to dogodi čovjek postaje ravnodušan. Ravnodušnost i opravdavanje prema grijehu i neizvršavanju Božjih zapovijedi je najopasnije što se muslimanu može dogoditi. Prema izrekama Muhammeda a.s. ako musliman čini jedan od velikih grijeha poput ubojstva, krađe i bluda, dok to čini, takvu osobu u potpunosti napušta iman. Ako se iskreno pokaje, popravi i povrati imanu i iman će se vratiti njemu, a ako nastavi s grijesima, usprkos što zna da  Allah nije zadovoljan, onda se svrstava  u kategoriju 81. ajeta iz sure Beqara u kojem Uzvišeni Allah veli: „Zasigurno, Oni koji budu zlo činili i grijesi njihovi im sa svih strana budu pristizali, oni će stanovnici Dežennema biti i u njemu će vječno ostati!“

mešić_5

Islam je emanet i islam je naslijeđe. Islam je ista vjera kojoj su pozivali svi Božji Poslanici od Adema do Muhammeda a.s.. Zato se u Kur’anu veli: „Jedina priznata vjera kod Allaha je islam.. To što danas imamo više vjera je ljudski, a ne Božji produkt.  Islam je preduvjet za Allahovu milost, zato draga braćo budimo zahvalni Allahu dž.. na vjeri i čuvajmo je kao najvrjedniji dar. Često muslimani pitaju, što je prirodno, ako smo mi muslimani jedni na pravome putu, što će biti sa drugima, židovima, kršćanima, budistima i svim drugim nemuslimanima.  Evo, što Allah dž.š. u Kur’anu, u suri Ali Imran od 83.  do 85. ajeta veli i tim ću i završiti današnju hutbu:

„Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli,

pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!

Reci: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono

što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono

što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi

nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo.

A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti

primljena, i on će na onome svijetu nastradati“ – istinu je rekao Uzvišeni Allah.

Ramazan nam ostavlja najdragocjenije darove i bereket, ostavlja nam najljepše ljepote i emanete.  Jedan od ramazanskih emaneta je post, koji nas je naučio da se najveće životne pobjede postižu čistotom i snagom duše i srca. Post u nama ostaje da živi kao zavjet koga smo u ime Allaha, dž. š., dali sebi, a taj zavjet je odluka da će u nama i oko nas pobjeđivati plemenitost i čestitost, mudrost i prisebnost, znanje i odgovornost.

Hutba: mr. Mirza ef. Mešić, Islamski centar Rijeka, 10.08.2012.g

Hajrudin Mujkanović