Hutba – Da li nekome činim nepravdu, 11.03.2011.

Da li ja nekome činim nepravdu (hutba)

Cijenjeni džema’ate,

Većina nas smo svjesni blagodati islama i islamskog učenja kojeg nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio u emanet. Ostavio nam je ovu vjeru, ovaj putokaz u vrijeme kada je tmina sve više i više. Mnogo toga nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio u amanet i kroz brojne hadise nas upozorio da je zanemarivanje tih principa, ustvari, propast na dunjaluku i Ahiretu. Varamo se ako mislimo da mi pridržavanjem islama jačamo ili čuvamo islam, jer islam je sačuvan od Allaha, dž.š., Koji se na to obavezao rekavši: Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (El-Hidžr, 9.)  Možda se neko zapita, što je i logično, a šta je onda naša obaveza? Naša obaveza je raditi u ime Allaha a za korist islama. Nama je naređeno da tragamo za Allahovim zadovoljstvom, a ne za rezultatima. Rezultati dolaze onda kada Allah dozvoli. Mnogo nas nije svjesno ove činjenice, nije svjesno da je Allah Taj Koji će sačuvati svjetlo islama, a ne mi. Da je do nas ljudi, islama, posebno na ovim našim prostorima, ne bi bilo. Opstanak islama na ovim prostorima, a i svugdje u svijetu, je rezultat Allahovog bdijenja nad islamom i islamskim pozivom. Svi vidimo koliko se sredstava utrošilo i dan-danas troši da se ovaj jadni bošnjački narod udalji od svoje vjere, ali im to baš i ne uspjeva. Najbolja potvrda ovoga o čemu govorim je veliki broj omladine koja danas prakticira islamske propise. Mi, muslimani, trebamo da bude načisto da će nas Allah, dž.š., poniziti ukoliko ostavimo ovaj nam preneseni emanet, tj. ovu vjeru. To potvrđuju i riječi hazreti Omera kada je jednom od ashaba rekao: Allah, dž.š., nas je uzdigao islamom, pa ako budemo tražili sreću mimo njega, Allah će nas poniziti. Omerova poruka je više nego jasna: Većina muslimana danas traga za nečim drugim mimo islama, pa nas je Uzvišeni Allah i doveo u ovako ponižen položaj u kojem se trenutno nalazimo, a najbolji dokaz za to je nova godina i sve ono što se dešava prije i poslije nje. Mnogo toga nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio u amanet da čuvamo, poput namaza, poštenja, morala, povjerenja, iskrenosti i ostalih vrlina kojima bi se svaki musliman ponaosob morao okititi. Allah, dž.š., je stvorio ovaj svijet i naredio nam preko poslanîka kako da u njemu živimo u skladu i harmoniji. Zatražio je od ljudi da se međusobno pomažu, uvažavaju i tako u harmoniji napreduju. Kada bi se čovječanstvo toga pridržavalo, svi bi bili sretni. Da bi se sve to održalo i tako funkcioniralo Uzvišeni Allah je svim ljudima naredio da budu pravedni, a zabranio im da jedni drugima zulum čine i da jedni drugima nepravdu nanose. Zbog toga Allah, dž.š., u jednom hadisi-kudsiju kaže: o Robovi Moji, Ja sam sebi zabranio nepravdu i vama sam je zabranio, pa nemojte jedni drugima nepravdu činiti. (Muslim)  Međutim, jedan dio čovječanstva se oglušio o ovu božansku naredbu i počeo zulum činiti, pa se ljudski život na Zemlji poremetio, za što Uzvišeni Allah kaže: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru. (Er-Rum, 41.) Zato Uzvišeni Allah naređuje vjernicima da uvijek budu pravedni, ma o kakvoj se situaciji i pritisku radilo, pa kaže: “O vjernici, budite uvijek pravedni, samo u ime Allaha svjedoci budite, makar i protiv samih sebe, roditelja ili rodbine. (En- Nisa, 135.) Znači, ako pravda bude zahtijevala da i protiv sebe i svoje rodbine svjedočimo, Uzvišeni Allah to od nas traži kako bi sačuvali harmoniju ovozemaljskog života. Kur’an zapovijeda muslimanu ne samo da postupa pravedno već da govore po pravdi: …I kad govorite – pravedno govorite, makar bilo i protiv vaše rodbine… (El-En’am, 152.) Drugim riječima, istina je preča i ne ostavlja mjesta nepotizmu. Vjerovatno će se neko od nas zapitati: Šta je sve nepravda? Nepravda je drugima uzeti njihov imetak, ili im uskratiti ono što bi trebali dobiti, nepravda je druge ogovarati, nepravda je javno razotkrivati tuđe mahane, nepravda je uskratiti učeniku ili studentu prolaz ukoliko ga je zaslužio, nepravda je uskratiti radniku njegovu časno zarađenu platu, nepravda je iživljavati se nad bilo kim, pa i nad hajvanom, itd… Šta je sve nepravda – mogli bi nabrajati do sutra, ali bi jednom definicijom mogli reći da je nepravda bespravno uzimanje ili uskraćivanje tuđeg prava. Drugim riječima: nepravda je toliko očita stvar i lahko se prepoznaje da je ne treba posebno pojašnjavati. Na kraju stižemo do zaključka da insan u svom odnosu prema svakom živom biću može biti zulumćar, a kako li je ružno ponijeti taj epitet – epitet zulumćara. Jedna stvar je u svemu ovome jako bitna da se ima na umu: Onaj koji nije pravedan je nepravedan – zulumćar. Ako nisi pravedan, onda si nepravedan – zulumćar, a postavlja se pitanje da li smo svi u ovoj džamiji pravedni. Odgovor na ovo pitanje prepuštam svakome od vas ponaosob. Svako od nas se mora zapitati: da li ja, zaista, nekom nanosim nepravdu? Ne zato što smo to danas spomenuli na hutbi, nego zato što bi ga logički slijed stvari trebao do toga dovesti. Cilj današnje hutbe je da nas navede na razmišljanje o jednom pitanje koje glasi: DA LI JA NEKOME ČINIM NEPRAVDU? Mislim da bi za sve nas bilo krajnje korisno da sebi postavimo ovo pitanje. Svi mi na kraju svake hutbe čujemo hatiba kako uči kur’anski ajet koji glasi: “Allah pravdu zahtjeva i naređuje dobročinstvo, te da se bližnjima udjeljuje, a zabranjuje razvrat, odvratnost i nasilje; On vas savjetuje ne biste li pouku primili!” (En- Nahl, 90.) Drugim riječima, svakog petka učimo ajet i podsjećamo se koliko je bitno da smo pravedni. Allah je u ovom ajetu nabrojao tri stvari koje naređuje da se čine, i njima dodao tri koje zabranjuje, kao da time aludira je to srž islama, srž moralnih normi u islamu. Prema mnogim islamskim učenjacima, ovaj kur’anski ajet temelj je islamske etike za muslimane. Iz svih ovih ajeta i hadisa se dâ zaključiti da je pravda imperativ za svakoga od nas, međutim posebno se ističe uloga pravde kod osoba na odgovornim pozicijama u društvu, poput direktora, upravnika, ministara i predsjednika, ili svakoga ko stoji ispred ljudi i njima upravlja. Božiji Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kada nabraja ko će na Sudnjem danu biti u Allahovom hladu, kada drugog hlada osim Njegovog neće biti, prva osoba koja će biti u tom hladu biće pravedni vođa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Sedmericu će Allah u svoj hlad staviti onoga dana kada drugog hlada neće biti. Prvi na tom spisku je pravedan vladar, pravedan rukovodilac, pravedan vođa u svakom smislu. Kao da nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., hoće da ukaže na značaj pravednosti na odgovornim mjestima, a svako ko radi u bilo kojem kolektivu zna šta to znači za uposlenike. U drugom hadisu kojeg bilježi Taberani u El-Evsatu i El-Kebiru stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Samo jedan dan u kojem je vladar pravedan je vrijedniji od činjenja ibadeta šezdeset godina. Ako je tolika nagrada za pravednu vladavinu, onda je, proporcionalno tome, nepravedna vladavina jedan od velikih grijeha. Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Čuvaj se dove ili pritužbe osobe kojoj je nepravda učinjena, jer između nje i Allaha nema zastora. Nepravda spada u međuljudska prava, tj. nepravdu koju ste nekom nanijeli može samo dotična osoba halaliti i oprostiti, i niko drugi. Ljudi se varaju izgovorom da obavljanjem većeg broja nafila mogu da nadomjeste nepravdu koju su drugima učinili. Znam osobe koje su svjesne da nepravdu čine, međutim varaju se da će im njihovim nafila postom ili nekim drugim djelom biti oprošteno. I po vjerskom nauku i po logici, zulumćar treba i mora biti kažnjen. To je ujedno jedan od racionalnih dokaza neminovnosti ponovnog poživljenja ljudi na Sudnjem danu. Osoba koja je drugima nepravdu činila mora biti nekako kažnjena. Desi se da zulumćari u svojoj punoj moći i u blagostanju umru, a da za to nisu kažnjeni. Upravo zbog toga logički se nameće neophodnost završnog i pravednog obračuna kojeg će svoditi Najpravedniji, a to je Uzvišeni Allah. Pojedini zulumćari će biti kažnjeni i na dunjaluku, a to potvrđuje hadis kojeg bilježe Buhari i Muslim u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Allah pušta zulumćara da zulum čini određeno vrijeme, pa kada ga kazni ta kazna bude bolna, a zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio kur’anski ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže: Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje njegovo je zaista bolno i strašno. (Hud, 102.) Da kazna za nepravdu može doći na dunjaluku prije onoga svijeta, svi smo se u to sigurno barem par puta uvjerili. Ja sam imao prilike da čujem od naših djeda i nena slučajeve gdje osoba nemože da umre dok mu osoba kojoj je nanio zulum ne halali. Znači, dešavalo se da osoba koja je činila zulum nekome bude u predsmrtnim mukama, i nikako da preseli na onaj svijet, te bude svjesna da joj se to dešava zbog nepravde koju je činila određenoj osobi, pa šalje da joj ta osoba dođe i lično halali. Naš narod je, kao i svaki drugi, kroz historiju iskusio gorčinu nepravde, pa upravo zbog toga je poznata narodna izreka koja kaže: ‘Pravda je spora, ali dostižna’, što ukazuje da nepravda ne može potrajati. U drugoj izreci se kaže: Ako potraje nepravda ona sve uništi, a ako pravda potraje ona izgradi i bude izvor napretka. Mišljenja sam da je upravo ovo jedan od razloga zašto Zapad napreduje, gdje se svako dovodi pred lice pravde i niko nije nedodirljiv, a zašto muslimanski Istok pun nepravde nazaduje.

Molim Svevišnjeg Allaha da nam oprosti naše grijehe, našu nepravdu prema samima sebi i da nam dâ snage da zatražimo halala od drugih za nepravdu koju smo im namjerno ili ne namjerno nanijeli.

Hidajet ef. Hasanović