Hutba – Jedan kruh i jedan pokrivač za narod Sirije

centar 2 mala

Hutba: „Jedan kruh i jedan pokrivač za narod Sirije“  01.   veljača 2013./20. Rebiul-evvel 1434.h.g.

Prije nekoliko dana u Islamskom centru Zagreb održan je radni sastanak koji je rezultirao organiziranjem humanitarne pomoći za napaćeni narod Sirije pod nazivom “Jedan kruh i jedan pokrivač za napaćeni narod Sirije”.  Organizatori ove humanitarne akcije su Hrvatski Caritas, Hrvatski crveni križ i Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. S tim u vezi, danas se u svim džematima i Medžlisima  u Hrvatskoj organizira namjenska sergija za narod Sirije kao i tematska hutba posvećena Siriji.

Hutba koja je danas posvećena stanju naše braće i sestara u Siriji, današnji prilozi na sergiji posvećeni potrebama izbjeglih i prognanih Sirijaca u teškim uvjetima izbjegličkih kampova je dio naše vjerske, moralne, ljudske obaveze koju pokazujemo živeći u praksi ukupnost kur’anskih i sunnetskih načela o pomaganju, dobročinstvu, solidarnosti i suosjećanju sa drugima, a posebno kada se radi o našoj braći i sestrama prema kojima imamo i više odgovornosti.

Božiji Poslanik Muhammed a.s. čijeg se života, lika i djelovanja intenzivnije prisjećamo baš u ovom mjesecu, kada obilježavamo njegovo rođenje i preispitivamo naš odnos prema njegovom sunnetu, u mnogim prilikama je svojim osobnim primjerom, postupkom, djelom i riječju svjedočio da vjernik  ne može doživjeti potpunost i slast svoje vjere ukoliko ne suosjeća sa drugim čovjekom te se trudi na sve raspoložive načine da mu pomogne. Nakon Božijeg Poslanika, prva i druga generacija muslimana, ashabi i tabi’ini, su neiscrpan izvor iz kojeg možemo pronaći fascinantne primjere ljudskog dobročinstva, suosjećanja, pomaganja drugih i milosti. To su primjeri pred kojima ostajemo zadivljeni i koji nam i u današnjem vremenu služe kao orijentir za sva vremena.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Muttefekun alejhi: „Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i naklonjenosti, je kao primjer tijela – ako se razboli jedan njegov dio, čitavo tijelo obuzme vrućica i nesanica.“ (Muslim)

Islamski učenjak Kadi Ijad primjećuje da se ovim hadisom podstiče na međusobno potpomaganje i saosjećanje vjernika jednih spram drugih.

Iz ovog hadisa se vidi da Božiji poslanik, a.s., uspoređuje zajednicu muslimana sa jednim živim organizmom, i kako god jedan naš organ ne može sam egzistirati bez povezanosti sa ostalim organima, tako se ni jedan musliman ne može samovoljno isključiti iz zajednice muslimana, računajući da je sam sebi dovoljan. Kako god bolest jednog, makar i najmanjeg dijela tijela izaziva reakciju čitavog organizma, tako isto i problemi jednog muslimana unutar ummeta moraju postati predmet istinske zabrinutosti drugih muslimana.

U jednoj drugoj prilici Božiji Poslanik je rekao: “Vjernik prema vjerniku je poput građevine čiji jedni dijelovi pomažu druge”, a zatim je spojio između prstiju.

Ovim hadisom Muhammed, a.s. je uporedio odnose među vjernicima sa odnosima cigli u jednoj zgradi. Kako god se cigla na ciglu naslanja i čini jednu zgradu stabilnom, tako se i vjernik oslanja na vjernika i čini stabilnim Ummet kojem pripada.

Današnja hutba je naš glas, glas muslimana u Hrvatskoj protiv tiranije, nepravde, ugnjetavanja, ubijanja nedužnih civila, starih, nemoćnih, žena i djece .

Danas s punim pravom pitamo se, da li današnji svijet čijih 22 procenta čine muslimani koji svakodnevno donose milijarde šehadeta i salavata ima  pravo reći da slijedi Alejhisselama? Ima li to pravo reći Ummet – Zajednica koji posjeduje najveće prirodne i ljudske potencijale, a u kome vladaju najdrastičnije razlike i ugnjetavanja. Ima li to pravo Zajednica čije vođe su spremne svoj narod granatirati i ubijati samo zato što traže pravo na slobodu i dostojanstvo? Ima li to pravo Zajednica čiji jedan dio umire od pretilosti, prebrzih automobila i previsokih zgrada, a drugi njegov dio skapava od gladi i žeđi, guši se u nečistoći i zagađenosti?

Draga braćo, Sirija je zemlja koja se, između ostalih, mnogo spominje u povijesti islama. Islam je došao u Šam kojeg sačinjavaju (Sirija, Palestina, Jordan i Liban) u vrijeme Ebu Bekra ES-Siddika, radijallahu anhu, i Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, prve dvojice pravednih halifa i nakon toga je imao važno mjesto u dugoj islamskoj povijesti. Sirija je bila prijestolnica Emevijske dinastije sa centrom u Damasku. Šam je dao veliki broj učenjaka, vojskovođa i daija i zasluge za islam njegovih stanovnika su velike. Više ajeta i hadisa ukazuje na vrijednosti Šama.

Povijest Sirije je duga i burna, a u posljednjih 90 godina je obilježavaju: Francuska okupacija 1920. god., Nezavisnost 1946. god., a 1963. godine vlast u Siriji preuzima Ba’s partija, tj. Partija arapskih socijalista, koja svoju filozofiju gradi na arapskom nacionalizmu, u kojem nema mjesta za vjeru, a naročito za islam. Također su naginjali ljevičarskom komunizmu koji je zagovarao javno propagiranje ateizma i vrijeđanje islama. Godine 1970. dolazi do vojnog puča u kojem na vlast dolazi Hafiz Al-Assad i ostaje na njoj do svoje smrti 2000. godine, a nasljeđuje ga njegov sin Beššar Al-Assad koji se zadržao na vlasti sve do danas. Hafiz Al-Assad je pripremao prvog sina Basila Al-Assada za vlast, ali je on poginuo u nesreći i onda je na vlast došao njegov drugi sin Beššar Al-Assad, koji je oženjen Britankom sirijskog porijekla. On je došao na vlast sa 34 godine starosti, nakon što je promijenjena ustavna odredba i starosna dob predsjednika države snižena sa 40 na 34 godine. U početku svoje vlasti on je pokušao da sprovede reforme koje nisu uspjele, tako da se vratio politici svoga oca koju je karakterizirala apsolutna vojno-policijska vladavina.

Tako je predsjednik države Beššar Al-Assad, na čelu vojske je njegov brat Mahir Al-Assad, na čelu unutarnje sigurnosti je njihov zet (sestrin suprug) Esif Ševket, a ekonomiju kontrolira daidžić Beššar Rami Mahluf. Inače, vlast u Siriji može se definirati kao surova diktarura sa izraženim prisustvom policije, vojske i obavještajaca. Još od 1970. godine na snazi je vanredno stanje koje prate tortura, nepravda, nasilje, privođenja, zatvaranja, mučenja i ubistva. Ekonomska situacija je vrlo teška, tako da se u svijetu nalazi veliki broj sirijskih muhadžira, od koji je najviše sunnija.

Hafez Al-Assad otac sadašnjeg predsjednika Sirije izvršio je masakr u centru Hame u periodu 02.-28. februar 1982. godine, kada je sirijska vojska ubila blizu 40000 ljudi.

Koje su posljednje informacije koje nam dolaze iz Sirije?

Prema dosadašnjim izvješćima u Siriji je dosada poginulo preko 60.000 ljudi od početka sirijske revolucije koja traje 22 mjeseca odnosno nešto manje od dvije godine.

Oko 700.000 sirijaca izbjeglo je u susjedne zemlje, Jordan, Liban i Irak. Nažalost, u mnogim izbjegličkim kampovima sirijske izbjeglice su u hladnoći i blatu, u vrlo lošim uvjetima zbog pretrpanosti takvih kampova. Oko 60.000 izbjeglica iz Sirije   smješteni su u izbjegličkom kampu, u Jordanu, izgrađenom tek prije pola godine. Ovdje stalno izbijaju prosvjedi i neredi. Ne zbog toga što se humanitarni radnici iz inozemstva premalo brinu za ove ljude, nego zato što je izbjeglički kamp jednostavno pretrpan, a dnevno iz obližnje Sirije stiže 1000 novih izbjeglica. To je previše no što ovo prihvatilište može primiti. Temperature noću padaju ispod nule, pijesak se pretvorio u blato, u šatorima je hladno, a ulja za grijanje je malo.

Međutim, suradnici humanitarnih organizacija su jednostavno preopterećeni zbog manjka prostora u ovom kampu . Ljudi se otimaju za deke, neki humanitarci su povrijeđeni. Nakon smrti dvoje novorođene djece, neki su čak bacali i kamenje. Jordanske snage sigurnosti su nakon toga upotrijebili suzavac i pucali u zrak kako bi smirili gomilu. “To nije ni prvi, a niti posljednji put. Teško je podići izbjeglički kamp usred pustinje. Ne može se reći da je ovo mjesto idealno. Stanje se poboljšava, ali ovo je ipak izbjeglički kamp. Iz Sirije pristižu stotine tisuća ljudi, a sredstava je malo. Onima koji nas kritiziraju kažem: učinite sami nešto i pomozite nam”, kaže Harper.

Reporteri agencije Anadalija  posjetili su jedan izbjeglički kamp na sjeveru Iraka gdje su također vrlo teški uvjeti. Reporteri Anadolije svjedočili su činjenici da djeca u kampu masovno obolijevaju zbog neuhranjenosti i hladnoće kojoj su stalno izložena. Novinari AA zatiču djecu okupljene oko plinske peći, nastojeći da se makar malo ugriju u hladnim zimskim danima. Nažalost, u Siriji se situacija sve više rasplamsava. U srijedu je poginulo najmanje 196 osoba, od kojih je 13 djece i šest žena. Skoro svaki dan pogine stotinu ljudi. Mediji prenose vijest da se u sukob u Siriji uvlače i druge strane; tako su  IZRAELSKI borbeni zrakoplovi napali su sinoć navečer bombardirali konvoj kamiona u Siriji, u blizini granice s Libanonom, priopćio je Washington, zbog sumnje da prenosi oružje Hezbollahu. S druge strane, iz Sirije stižu informacije da je napad bio usmjeren na vojni istraživački centar sjeverozapadno od Damaska.

Draga braćo, naša srca su tužna zbog situacije u Siriji, jer Kur’an i hadis Božijeg Poslanika su život proglasili svetinjom. U Siriji svakodnevno stradaju nevini ljudi. Naša današnja sergija je usmjerena prema izbjeglim i prognanima koji se nalaze u vrlo teškim uvjetima izbjegličkih kampova koji su prenapučeni. Netko će biti obradovan pokrivačem ili kruhom koji će biti kupljen od naših današnjih priloga. Zato nam je drago da je ova akcija pokrenuta i u Hrvatskoj kako bi i mi, muslimani iz Hrvatske mogli bar malo suosjećati sa braćom i sestrama u Siriji.

Molim Allaha, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći i sestrama u Siriji, gdje su naročito ugrožena prava muslimana, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

 (Preuzeto sa Medzlis IZ Sisak)

Hajrudn Mujkanović