Hutba – Vjera se djelima dokazuje

Iman  (vjerovanje) se djelima dokazuje

Zaista sva zahvala pripada Allahu. Zahvaljujemo mu se, od Njega pomoć i uputu tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših djela i od zla naših duša. Onoga koga Allah uputi doista je upućen, a onoga koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha jednog i jedinog koji nema sudruga. I svjedočimo da je Muhammed njegov rob i Poslanik. Donosimo salavat i selam na našeg Poslanika, na njegovu obitelj, ashabe, tabiine kao i na sve pripadnike njegovog ummeta.

Poštrovane džematlije, cijenjena omladino

Čovjek je biće koje se sastoji od tijela i duše. Jelo i piće su sasvim normalne ljudske potrebe bez kojih tijelo ne bi moglo funkcionirati. Isto tako i duša ima svoje određene potrebe i prohtjeve. Na prvom mjestu ta potreba je iman (vjerovanje). Ovo vjerovanje mora biti čvrsto i stvarno i da čovjek sve stvari koje se tiču vjere priznaje kao jedinu i apsolutnu istinu započinjujući prije svega sa vjerovanjem u Allaha. Onaj koji vjeruje u Allaha i na njega se oslanja, Allah mu daje posebnu imansku snagu s kojom on hodi kroz život na dunjaluku. Jer Allah je Moćni kome nije potrebna ničija pomoć, nasuprot čovjeku koji bez Allahove pomoći biva izgubljen. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.:”Da se oslonite na Allaha istinskim oslanjanjem podario bi vam nafaku kao što je podario ptici; odlazi gladna iz svog gnijezda a vraća se sita u svoje gnijezdo“.

Vjerovanje u Allaha daje čovjeku osjećaj sigurnosti i slobode. Za takve Allah u kuranu kaže:„One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” Er-ra’d 28.

Poštovana braćo, iman nije samo djelo jezika, naprotiv iman ima uticaja na kompletan naš dunjalučki život. Vjerovati znači Allahu svoju riječ dati a onaj ko svoju riječ održi, biće nagrađen Džennetom. Iman treba da se odražava na kompletan život jednog muslimana, da bude prepoznatljiv na njegovoj ličnosti, na poslu,  ili u međusobnom odnosu sa drugima. Čovjek vjernik će nastojati da se odmjereno vlada i da svoje obaveze u potpunosti ispunjava. On nikome neće uskratiti njegovo pravo, svakome će dati ono što mu pripada. On se ponaša prema drugim ljudima sa respektom i uvažavanjem bilo da se radi o susjedima, o radnim kolegama, o učenicima, ili profesorima. Ako se suoči sa problemima odlučno se sa njima hvata u koštac i pri tom se oslanja na Allaha.

Draga braćo, jedan istinski musliman ne laže niti podupire nikoga ko laže. On ne govori nikome iza leđa niti bilo koga ismijava. Njegovo srce je oslobođeno od mržnje, zavidnosti ili zlobe. On je pun ljubavi prema svim Allahovim stvorenjima, samilostan je prema djeci i nejakima, poštuje i uvažava starije i iskusnije od sebe. Čak i prema neprijateljima se odnosi pravedno i sa respektom. Vjernik je skroman i daleko od uzdizanja i oholosti. On pomaže shodno svojim mogućnostima svima kojima je potrebna njegova pomoć. Pomoć svoju pruža siromasima, bolesnima, nastradalim licima, ranjenicima, ali i svom komšiji kada treba nešto unijeti ili iznijeti iz kuće. Ne izviruje kroz prozor i ne čeka da susjed sam unese u kuću nešto sam nego odmah zasuče rukave i pita: „Susjede mogu li pomoći?” Prilikom činjenja dobra i pomaganja ljudima uvijek pred očima ima Allahovo zadovoljstvo, a ne valjo sam mu neki dan, pa valjaće i on meni. Pokretač svih naših dobrih djela jeste zasigurno naš iman, a naša djela njihova brojnost i raznovrsnost govore o nivou i kvaliteti našeg imana. Mnogi oni koji ne vjeruju u Allaha pokušavaju potrebe svoje duše nekim drugim sredstvima da zadovolje. Tako se neki odaju alkoholu, neki drogi, neki kocki, te baveći se tim stvarima otupljuju (slabe) svoj iman, svoju vjeru. Vjerovanje (iman) se pojačava putem ibadeta koje nam je Allah propisao. Zbog toga je bitno da ibadete nikada ne napuštamo. Vjera je poput vatre u koju moramo stalno drva da bacamo kako se ne bi ugasila, a ta drva su naši ibadeti (namaz,poste, zekat, hadž..).

Jedan od ibadeta koji ponajviše govori o našem imanu jeste zasigurno namaz. Onaj ko ga obavlja on je uvjeren u njegovu obaveznost i on je ubijeđen da će jednog dana pred Allaha  stati. Alla„Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima. Koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.”Bekare 45-46

Dok oni koji namaz ne obavljaju imaju samo dva opravdanja, ili smatraju da namaz nije obaveza te time izlaze iz imana, ili znaju da je obaveza ali neće da ga obavljaju, lijeni su što je veoma blizu prve kategorije. A naš Poslanik nam je rekao da onoga koga viđamo da stalno dolazi u džamiju radi namaza da posvjedočimo da je mu’min vjernik. Jedan vjernik se iskreno boji Allaha, iskreno se boji svojih grijeha i čak i same pomisli da počini grijeh. Naš Poslanik neka je na njega mir i spas je rekao: „Vjernik, mu’min se boji da počini grijeh kao što se boji vatre.”

Koliko je samo iman bitan govori nam i činjenica da od imana ovisi kompletno dešavanje oko nas, počevši od vremena, od padanja kiše, od sazrijevanja usjeva itd.

Allah Uzvišeni kaže:„A da su stanovnici selā i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“Al-Araf 96.

Koliki je nečiji iman, kolikoje čvrst i jak mi ljudi ne možemo znati, ali sigurno je da naša djela najbolje svjedoče o našem imanu. Istinski iman se najbolje pokazuje onda kada čovjek bude stavljen na kušnju, kada ga Allah iskuša bolešću, siromaštvom, nesrećom, smrću ili ubistvom voljenih osoba, izvanrednim uvjetima itd. Tek onda se vidi prava jačina našeg imana (vjerovanja).

Molim Allaha da ojača naš iman, da primi od nas naše ibadete i da budemo istinski vjernici predani Allahu dž.š., da On s nama bude zadovoljan. Amin.

Rijeka, 04.03.2011.g.

Hajrudin ef. Mujkanović