Hutba vrhovnog poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, reisu-l-uleme, dr. Mustafe ef. Cerića

bd86865bf93180c8cb5c829e46a44294minber-begov-dzamija (140 x 171)

Draga braćo i sestre,


Ovo je jedinstvena hutba reisu-l-uleme i vrhovnog muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafe Cerića koju danas (petak rebiu-l-uhra 24, 1432/maj 27, 2011) čitaju hatibi sa mimbera svih džamija u domovini i dijaspori.

Ova hutba je slobodni i moralni glas u borbi za zaštitu ljudskih prava koja su bila ugrožena udarom na vjeronauku u osnovnim i srednjim školama u Sarajevskom kantonu. I kao što kaže jedna arapska poslovica: رُبَّ ضَارٍّ ناَفِعٌ – Neki udar može biti koristan, tako se ovih dana udar na vjeru i vjeronauku u školi doista pretvorio u našu korist, jer nas je ujedinilo u našem otporu protiv, već duže vremena, brutalnih nasrtaja na našu ljudsku čast, na naše vjersko pravo i na islamsku tradiciju Bošnjaka. Našu su šutnju i toleranciju antiislamski i islamofobični mediji uz podršku određenih centara političke moći, koji nemaju osjećaj za potrebe vjernika, shvatili kao slabost i zato nisu očekivali da će naša reakcija na njihovu akciju da nas vrate u mračno doba dvadesetog stoljeća biti tako snažna, jedinstvena i beskompromisna. Da, tako je. Nije srednji vijek najmračnije doba u ljudskoj povijesti, već je dvadeseto stoljeće najmračnije doba u ljudskom pamćenju. Oni kojima to još uvijek nije jasno neka pročitaju knjige uglednih autora sa svjetskih priznatih univerziteta, koji sve jasnije i glasnije govore o tome da je baš dvadeseto stoljeće bilo najmračnije doba u ljudskom djelovanju zbog Hirošime i Nagasakija, zbog fašizma i boljševizma, zbog holocausta i genocida, zbog utopističkog i bezbožničkog svjetonazora, zbog čovjekovog krivog vjerovanja da je život moguć bez Boga, ili kao da Boga nema, zbog čovjekove umišljenosti da može zamijeniti Stvoritelja, jer je, kako se kaže u Kur’nu Časnom (90:5-7): – Čovjek mislio da je svemoćan, jer je mnogo uložio da bi nad svim vladao, jer je mislio da ga niko ne vidi! (أَيَحْسَبُ أَنْ لَنْ يَقْدِرَ عَلَيْهِ أَحَدٌ. يَقُولُ أَهْلَكْتُ مَالاً لُبَداً. أَيَحْسَبُ أَلَمْ يَرَهُ).

Pokazalo se ipak da čovjek ne samo da nije svemoćan, već je nemoćan da održava red i mir na zemlji bez vjere u Boga, koja zahtjeva moralnu odgovornost, koja nadilazi ljudsku sebičnost. Nažalost, naš narod je platio visoku cijenu lažnog svjetonazora i zato smo danas tako odlučni da nas više nikad niko ne može vratiti u tu neizvjesnost. To kažemo zato što smo mi vjernički narod, koji čuva uspomene na svijetle primjere ljudi koji su nosili i pronosli svijetlo vjere i morala i u mračnim vremenima, poput mostarskog muftije Džabića, reisa Čauševića, Mehmeda Handžića, Kasima Dobrače, Husejna Đoze, Ahmeda Smajlovića, i mnogih drugih. Kao što su bili njima i nama su lijepi uzori (أُسْوَةٌ حَسَنَة), Allahovi vjerovjesnici Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, alejhim selām edžme’īn. Primjeri njihovog života su slični životnom iskustvu našeg naroda u prošlom stoljeću. Nuh, a.s., je nastojao uvjeriti svoga sina da ostane u očevoj lađi, da ne ide tamo gdje za njega nema spasa pa makar se popeo na najviše brdo. No, Nuhov sin nije poslušao svoga oca i zato ga ni najviši vrh brda nije spasio. Nije li tako bilo i sa mnogim sinovima iz našeg naroda kada su ih očevi zvali da ostanu u vjeri svojih pradjedova, da ne idu tamo gdje im nema spasa, pa makar se popeli na najviši vrh ovozemaljske vlasti. Ibrahim, a.s., je zvao svoga oca Azara da napusti širk (mnogoboštvo) i da prihvati tevhīd (jednoboštvo), jer Bog je Jedan, jer Bog nije rodio i rođen nije, jer Bogu ništa i niko nije ravan. Nije li tako danas i sa mnogim roditeljima u našem narodu, kojima djeca govore da im nedostaje vjera u kojoj je spas za sva vremena. I Musaov, a.s., primjer je nama pouka. Shvativši da je podaništvo najgore poniženje za čovjeka, Musa, a.s., se borio za slobodu svoga naroda i hrabrio ga da se ne boji tiranina. Neki su to srcem prihvatali, neki su kalkulirali, a neki su od straha ili od nemorala govorili: فَاذْهَبْ أَنتَ وَرَبُّكَ فَقَاتِلاَ إِنَّا هَاهُنَا قَاعِدُونَ – Hajde ti i Gospodar tvoj pa se borite, mi ovdje ostajemo (5:24).

Nije li isto tako stanje i danas među nekim između nas koji kažu: “Hajde vi i vaša vjera pa se borite, mi imamo našu ideologiju i ostajemo sa našim prijateljima.”A zna se da su ih ti njihovi prijatelji ostavili kad im je bilo najteže. Isa, a.s., je simbol ljubavi prema čovjeku zato što mu je Uzvišeni Allah rekao da za sebe kaže svim ljudima:Ja sam mir od rođenja do smrti i na dan mog proživljenja (19:33).

Nisu li to prave riječi i za naš narod u cjelini, koji zlo ne misli, koji je za mir od rođenja do smrti i koji vjeruje u svoje proživljenje u miru i radosti za sve svjetove. Posljednji Allahov Poslanik Muhammed, a.s., je radost i milost svim svjetovima pa iz njegovog ljudskog i vjerovjesničkog života možemo najviše naučiti zato što je njegov Sunnet sličan sudbini našeg naroda. Gotovo svi ovozemaljski izazovi koje je živio i preživio naš narod slični su izazovima koje je živio i preživio naš Pejgamber Muhammed, alejhisselam. Od napuštenosti do zbrinutosti u zajednici, od razočarenja do divljenja u borbi za istinu i pravdu, od nesloge do jedinstva u vjeri i ljubavi, od progona do povratka domu svome, od žalosti do radosti u beskrajnoj Allahovoj milosti – sve su to bila pejgamberova stanja, kao što su i sadašnja stanja u našem narodu. Stoga treba da su nam jasne ove kur’anske poruke: – Svakom pripada ono što zaradi! – Onaj koji bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj koji bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga! – Niko nije kriv za tuđi grijeh! – Vjernici su braća i zato treba da žive i rade složno u spoznaji da su odgovorni pred Uzvišenim Bogom. Nije li, stoga, vrijeme da jedni drugima pogledamo u oči i da svi zajedno zaključimo: – Tražili smo snagu… i Allah nam je dao poteškoće koje su nas osnažile. Tražili smo mudrost…. i Allah nam je dao probleme koje treba da riješimo. Tražili smo bogatstvo…i Allah nam je dao mozak i tijelo da možemo raditi. Tražili smo hrabrost….i Allah nam je dao prepreke koje treba da savladamo. Tražili sam ljubav… i Allah nam je dao ljude kojima treba pomoći. Tražili smo pomoć… i Allah nam je dao prilike da se dokažemo. Nismo dobili ništa od onoga što smo tražili… ali dobili smo sve što nam je potrebno. Sinovi su dobili ono što im je potrebno – Nuhovu lađa spasa, koju ne smiju napustiti ni po koju cijenu, jer za njih nema drugog spasa. Očevi su dobili ono što im je potrebno – Ibrahimovu poruku da sinovi treba da nauče svoje očeve kako se vjeruje i kako se postiže uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu. Narod je dobio ono što mu je potrebno – Musaovu hrabrost da se bori za svoja prava i slobodu da misli svojom glavom, da govori svojim jezikom i da se bori protiv straha od tiranina.

Islamska zajednica je dobila ono što joj potrebno – Isaov mir i ljubav u svojim redovima, među imamima i džematlijama, među muderisima i učenicima, među hatibima i vjeroučiteljima. Napad na našu vjeru i ljudsku čast ujedinio nas je više nego ikada od Sarajeva do Novog Pazara, te od Zagreba, Ljubljane, Kosova i Skoplja, pa sve do Sidneja, Čikaga, Berlina i Beča. Svi muslimani (Bošnjaci) ma gdje bili danas su jedna i jedinstvena duša u odbrani svoga prava i slobode da im se vjera ne osporava nikad i nigdje. Odlučni su da ih se ne tjera u ilegalu, jer hoće, znaju i mogu učiti svoju djecu pravim vrijednostima vjere i morala u javnim školama u duhu viševjekovne tradicije suživota i tolerancije sa svim ljudima dobre volje. Prilika je ovo da pozovemo sve prvake u bošnjačkom narodu da se okupe oko zajedničkog cilja, a to je moralna obnova našeg naroda i vraćanje nade u bolju i sigurniju budućnost nakon teških iskušenja. Naš narod zaslužuje da ga se poštuje i da ga predstavljaju pošteni, hrabri i mudri ljudi u vjeri, kulturi i politici kako bi bio siguran da mu se više nikad neće ponoviti genocid.

Dakako, nije nevažno da ovdje spomenemo i jučerašnje hapšenje osumnjičenog za ratne zločine nad našim narodom Ratka Mladića. Važno je da podijelimo zadovoljstvo sa žrtvama genocida te da izrazimo zahvalnost svim poštenim organizacijama i pojedincima u domovini i svijetu, koji su pridonijeli da istina pobijedi laž i da pravda savlada nepravdu. No, najvažnije od svega je Muhamedova, a.s., pouka da nikad ne zaboravimo odakle smo i ko smo u svojoj vjeri, u svojoj porodici, u svom domu i domovini. Mi nikada ne smijemo odustati od povratka tamo odakele nas progone zadnjih stotinu godina. Mi moramo čvrsto vjerovati u dan kada ćemo se svi skupiti na jedno mjesto ma koliko bili trenutno razasuti po bijelome svijetu. Mi imamo pravo na svoje mjesto pod suncem na Balkanu i u Europi kao i svi drugi narodi. Mi imamo pravo i obavezu da sanjamo o našoj budućnosti u kojoj ćemo imati sve što imaju i drugi narodi na Balkanu i Europi u vjerskom, nacionalnom, kulturnom, državnom i međunarodnom smislu.

Mi imamo razlog da kažemo cijelome svijetu da se nikog osim Boga ne bojimo i zato treba da nas tako drugi shvate i prihvate. Mi se moramo učuti bratskoj solidarnosti uvijek i na svakom mjestu, posebno danas kad našu pomoć trebaju naša braća u Sandžaku, odnosnu u Novom Pazaru, gdje je poplava pogodila stotine porodica. Stoga, kao što je i najavljeno danas je u svim džamijama u domovini i dijaspori organizirana sergija za pomoć Novom Pazaru i zato vas pozivam da svako prema svojim mogućnostima pruži ruku pomoći našoj braći u Sandžaku uz našu dovu da im Allah Uzvišeni dadne sabur i selamet. Želimo da naša braća u Sandžaku znaju da smo mi sa njima u njihovoj muci kao što su i oni uvijek bili s nama u našoj nevolji.

Bože Svemoćni, ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja; Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa; Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem; Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom; Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju; Ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim. Bože Milostivi, ujedini naša srca u humanosti. Učvrsti korake naše u istini i pravdi. Bože Pravedni, molimo Te da nasilnicima oduzmeš mač, a slabima da podariš moć vjere u istinu i pravdu. Amin!

Petak, 27.05.2011.g.                                Dr. Mustafa ef. Cerić

(preuzeti sa www.rijaset.ba)