INTERVJU MUFTIJE DR. AZIZA EF. HASANOVIĆA

Početak gradnje novog Islamskog kulturnog centra u Puli izazvao je podijeljene reakcije u javnosti. Obzirom da je na svim razinama Istra prepoznata kao isključivo tolerantna i multikulturalna sredina, ne čudi što velik broj stanovnika ne vidi ništa sporno u gradnji molitvenog i kulturnog centra gdje će njihovi sugrađani islamske vjeroispovijesti prakticirati svoju vjeru. Ipak, bilo je mučno na društvenim mrežama pratiti islamofobne komentare, kojima se širi mržnja prema različitosti.

Neki hejteri idu toliko daleko da u svojoj paranoji gradnju centra povezuju s radikalizacijom islama. Po takvima, budući Islamski kulturni centar opasno prijeti Puli i Istri. Situacija je otišla toliko daleko da su se u jednom trenutku spominjali i kampovi za obuku ekstremnih skupina koje će se na pulskom terenu pripremati za džihad!

Upravo iz razloga da bi umirio i informirao javnost u petak je Pulu posjetio predsjednik Mešihata i vjerski poglavar Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija prof. dr. Aziz ef. Hasanović. Želja mu je da otkloni sve predrasude i pojasni sve nedoumice. Na samom početku ekskluzivnog razgovora za Glas Istre, muftija Aziz ef. Hasanović rekao je da građani Pule i Istre mogu biti mirni. Pozvao je na dijalog sve koji sa strahom i nevjericom gledaju na budući Islamski kulturni centar.

– Protivnici Islamskog kulturnog centra boje se getoizacije i moguće radikalizacije. Jesu li opravdani takvi strahovi?

– Proteklih godina, sad i gotovo cijelo desetljeće, na globalnoj razini događaju se pojave kojima svjedočimo, izrazito negativne pa i zastrašujuće, a dovode se u vezu s islamom i muslimanima. Uz njih, nepoznavanje islama zajedno s jednim povijesnim narativom, koji nerijetko predstavlja islam kao vrlo negativan i netolerantan prema svemu što nije islam, izaziva kod ljudi strah i bojazan da ne bi i sami došli u situaciju da su izloženi nečemu takvom. Hvala Bogu, mi u Hrvatskoj nemamo tih slučajeva i brojni su faktori utjecali na to.

– Možete li pojasniti koji su to razlozi?

Dva su glavna razloga za to. Jedan je otvorenost hrvatskog društva, pa tako i u Istri, da primi ljude svih uvjerenja. S druge strane tu je spremnost i odlučnost muslimana da se integriraju. Iznimno važnu, usudio bih se reći ključnu ulogu, imali su i imaju upravo islamski centri. To su naše bogomolje koje su uvijek bile središte, mjesta gdje su se obrazovali mlađi i svi drugi naraštaji tako da vole i razumiju svoju vjeru, ali isto tako da vole svoje susjede, da ih poštuju, da vole svoje društvo, grad i domovinu.

– Dio ljudi oštro se protivi da se na dvije tisuće kvadrata, na parceli od čak 17 tisuća kvadrata stvara “grad u gradu”.

– Niti jedan islamski centar nije i neće biti “grad u gradu”, odnosno izolirani otok rezerviran isključivo za muslimane. Naši sadržaji, projekti i općenito aktivnosti, uvijek su vezani za širu društvenu zajednicu. To je jedini put kojim se može izbjeći getoizacija kojoj, na žalost, svjedočimo u nekim slučajevima u zapadnoj Europi.

Upravo otvoreni islamski centri, s jasnim i transparentnim radom i aktivnostima, obrazovnim programima koji su usklađeni sa svim zakonima te odobreni od nadležnog ministarstva, međureligijski skupovi i otvoreni dijalog, druženja kroz predavanja i simpozije na kojima uvijek sudjeluju i nemuslimani – naša su prilika da kao društvo razbijemo predrasude i uklonimo strahove.

– Imaju li Puljani opravdani razlog za strah?

– Kao rukovodstvo Islamske zajednice u Hrvatskoj mi to ne bismo dozvolili! Zajedno sa širom društvenom zajednicom uvijek smo se borili protiv radikalizma ili bilo kojeg oblika zastranjivanja, jer je to nešto što je protivno učenju islama. Muslimani u Hrvatskoj, pa tako i u Puli, nikad nisu bili dio te negativne priče, a ovaj centar će samo pomoći u infrastrukturnom smislu da tako zauvijek i ostane. Zaista, građani Pule se nemaju čega bojati! Mi želimo da to bude naš zajednički centar susreta, druženja i konstruktivnog dijaloga za dobrobit našeg društva.

– Kako gledate na neke komentare da jedan takav centar predstavlja opasnost jer je plodno tlo za generiranje islamskog fundamentalizma i ekstremizma?

– Vidite, Islamska zajednica u Hrvatskoj djeluje 104 godine institucionalno, a u Puli preko 50 godina, znači više od pola stoljeća. Mornaričko groblje u Puli ima preko 30 ukopanih vojnika koji su muslimani. Znači, na ovom području su muslimani prisutni i dulje od navedenog razdoblja. U proteklih 50 godina, a u zadnjih više od 30, Islamska zajednica u Puli djeluje u Ulici Leonarda da Vincija u strogom centru grada koji je postao neuvjetan. Zgrada je već u godinama, a i postala je pretijesna. Svojim sugrađanima ne želimo raditi probleme oko parkinga koji je na toj lokaciji vrlo oskudan, ali im se istovremeno zahvaljujemo na njihovom ogromnom razumijevanju. Novi Islamski centar je zapravo samo nova lokacija gdje će ti isti ljudi moći nastaviti s bogoslužjem i obrazovanjem. Ništa se u tom pogledu ne mijenja, osim što će sadržaji postati dostupniji. Zato je strah neutemeljen, jer upravljanje centrima je u isključivoj nadležnosti Islamske zajednice u Hrvatskoj i strani utjecaji su u potpunosti isključeni, budući da se radi o našem društvu i našoj odgovornosti. Mi čak ne primamo ni donacije ako su bilo čime uvjetovane, tako da strah da će tamo doći neki drugi ljudi, pa time upravljati ili nešto mijenjati u odnosu na dosadašnju praksu, nemoguć je scenarij. Ukratko, sve ostaje kao i do sada, samo će u infrastrukturnom smislu situacija biti bolja i po zadnjim standardima kada su u pitanju objekti javne namjene i za okupljanje ljudi.

– Iz redova pojedinaca iz IDS-a stižu vrlo oštre kritike na račun gradnje novog centra. Predstavnik tamošnjeg Mjesnog odbora na Busoleru, znači na lokaciji gdje se centar treba graditi, na pitanje kako gleda na to rekao je: “Ne treba nam Beč u Puli”. Kako to komentirate?

– Pula je u svojoj bogatoj povijesti zabilježila brojne uspjehe i iznjedrila velike ljude. Tako je i s Istrom u cjelini. Uvijek je bilo onih koji su se bojali, osporavali, nekad se i zalagali za bilo što što im je nepoznato, bilo to dobro ili loše. Cijenim da je onaj dio građana koji izražavaju zabrinutost zbog gradnje educiran mahom putem medija, a slike koje vidimo, nisu dobre.

Međutim, izgradnja centra će pomoći da zadržimo i sačuvamo ovu kulturu. Da ne bi bilo zabune, govorim o autohtonoj istarskoj kulturi koja krasi ovo podneblje. Zatvorimo mogućnosti da drugi tumače islam, odnosno da naši vjernici, vaši sugrađani, budu i kroz našu zajednicu i dalje integrirani u društvo, da nemaju potrebu tražiti informacije o islamu na drugom mjestu, a i da drugi mogu upoznati islam kako ga se ne bi bojali.

– Hoćete li predstaviti centar lokalnom stanovništvu?

– Mi ćemo svakako, ne samo predstavnika spomenutog Mjesnog odbora, već i sve predstavnike lokalne zajednice, kako Busolera, tako i svih drugih u Puli rado pozvati u naše prostorije koje će biti i njihove. Želimo da se u njima osjećaju svoji na svome, u punini svojih uvjerenja ili bilo koje druge odrednice. Naša različitost je naše bogatstvo. Ne radi se ovdje o nekoj kamp kućici koju možete preko noći dovesti na parcelu i da nitko ne zna. Mi ništa nismo krili. Nekad se dogode iznenadne situacije poput prilike s trenutnim zemljištem za koje smo saznali sasvim slučajno. Vremenski rok za reakciju je bio vrlo kratak – po principu ili uzmi ili ostavi. Možda zato ispada da se, kao, nešto krije. Međutim, nama to nikad nije bio interes, što smo pokazali i svojim dosadašnjim djelovanjem.

– Činjenica je da među nama žive građani koji zbog neznanja šire paniku, poruke netolerancije, pa čak i mržnje. Vjerujete li da smo dovoljno zrelo društvo i kozmopolitski grad?

– Nikad ne bih pojedince, iako su i oni glas grada i imaju puno pravo iznijeti svoje mišljenje, postavio kao apsolutno mjerilo kozmopolitizma jednog grada ili stupnja njegova razvoja. Iskreno, u Puli nikad nisam doživljavao neugodnosti, a nisam to čuo ni od članova zajednice i mislim da je to jedino mjerilo. S druge strane, akademska zajednica ovoga grada, osobe iz kulture, arhitekti kao i brojni drugi sugrađani, izrazili su potporu. Po tom pitanju svaka sredina ima svoj put razvoja. Nije ovo prvi objekt koji je osporavan, a koji je kasnije postao ponos sredine u kojoj se nalazi.

Vjerujem da je Pula uvijek ovo drugo – ponosna na svoje građane i na postignuća, jer toliko bogata kulturna, povijesna, industrijska, pa ako hoćete, i vojna prošlost, uvijek je sa sobom nosila mozaik različitosti koji je pokazao jednu harmoniju. Nisam stekao dojam da je Pula grad u kojemu žive isključivi i netolerantni ljudi. Naš je cilj i namjera da toj različitosti nastavimo doprinositi kao i razvoju ovoga grada marljivim radom i zalaganjem za opću dobrobit.