Islamski centar – održan znastveni skup i okrugli stol

Islamski centar rijeka mala

ic

U subotu, 17.10.2015.g. u Islamskom centru Rijeka održan je Prvi znastveni skup kojem su nazočili eminentni predavači. Znastveni skup je organizaran u povodu 100.  obljetnice priznaja Islama u R Hrvatskoj. Tema znastvenog skupa je vrlo aktualna jer iznova osvjetljava „Doprinos perzijsko-arapske medicine i njeni odsjaji u srednjovjekovnoj medicini“ što je bila i tema znastvenog skupa. U drugom dijeluo znastvenog skupa održan je okrugli stol na temu „Interkonfesionalne veze u medicinskoj prošlosti – sadašnja situacija i smjernice za budućnost“

U nastavku vam predstavljamo kratki osvrt na održani skup i okrugli stol.

ZNANSTVENI SKUP U ICR-U RIJEKA

Islam je osvajao prostore, a još više njihova znanja i dosege  

U središtu zlatne ere Islamskoga carstva lik je filozofa, svestranog učenjaka i uz Galena i Hipokrata jednog od tri najznačajnija utemeljitelja medicine, Avicena Ibn Sina (podnaslov)

Premda se uz pojam srednjeg vijeka u zapadnim kulturama i danas veže pojam nekog mračnog razdoblja, takvo bi poimanje trebalo prostorno ograničiti jer razdoblje od kraja 8. do 12. stoljeća zlatno je doba arapske znanosti i napretka. Iz njega izrastaju učenjaci kakve je danas teško zamisliti: školovani su svestrano, teološki i svjetovno u brojnim znanstvenim disciplinama od filozofije, matematike, fizike i geometrije, do medicine. Medicinska pak znanost u okrilju islamskog znanstvenog procvata dala je brojne začetnike i velikane medicinske misli i prakse među kojima se posebno izdvaja Avicena, Ibn Sina ( Abu Ali Husain Abdullah Ibn-E Sina). Perzijanac Ibn Sina bio je jedan od najvećih islamskih filozofa i intelektualaca, inače pripadnik Ismailitskog mesheba a taj je pravac dao najviše intelektualaca u islamskome svijetu, koji nisu uvijek bili prihvaćeni, niti priznati, dapače čak su i proganjani. Ikre ! Uči i proučavaj – uputa kojom počinje Kur’an časni, prvi je i temeljni zahtjev koji se stavlja pred pripadnike Islama, pa je traženje znanja oduvijek jedno od najvažnijih obilježja Islama i muslimana.

img_7217

 

Bogata medicinska baština islamskih učenjaka

To su samo neki od naglasaka Znanstvenog simpozija o značaju srednjovjekovne perzijske i arapske medicine održanome u Islamskome centru Rijeka u listopadu, kao prvi u nizu događaja koji će obilježiti 100. obljetnicu Islama u Hrvatskoj slijedeće 2016. godine. Skup su koji su organizirali Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture i Medžlis Islamske zajednice Rijeka pod pokroviteljstvom Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj , Riječke nadbiskupije , Primorsko goranske županije i Grada Rijeke. Baština perzijsko arapske medicine i njezini odsjaji  u srednjevjekovnoj medicinskoj praksi, teme su posebnog Suplementa znanstvenog časopisa Acta medico historica Adriatica (AMHA), uvrštenog u red međunarodno klasificiranih medicinskih publikacija. Predsjednik Hrvatskog znanstvenog društva za povijest zdravstvene kulture koje izdaje časopis AMHA prof. dr. Ante Škrobonja uvodnim je izlaganjem osvijetlio niz znanstvenih doprinosa počecima i razvoju medicinske znanosti kroz istaknute predstavnike Islama u doba procvata Islamskoga carstva. Časopis i Suplement predstavili su u okviru simpozija  glavni urednik AMHA prof. dr. Škrobonja, i jedan urednika Suplementa dr. Igor Salopek. Suplement  je  posvećen temi: Prilozi iz stare perzijsko arapske medicine i njeni odsjaji u srednjovjekovnoj medicinskoj baštini.  Pokrovitelji skupa su  Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Riječka nadbiskupija. Suplement sadrži 10 članaka na engleskom jeziku na 132 stranice sa 34 autora iz Irana, Ujedinjenih arapskih Emirata, Indije, Pakistana a posebnost ovog suplementa je iznimno kvalitetna suradnja sa Institutom za istraživanje povijesti perzijske medicine Sveučilišta medicinskih znanosti u Shirazu i doprinos njihovih autora Suplementu čije su radove recenzije stigle od 23 ugledna znanstvenika iz zemalja širom svijeta. Četiri su priloga posvećena jednome od najvećih islamskih učenjaka Aviceni, Ibn Sina-i, ostali slučajevima iz perzijsko arapske medicinske misli i prakse. Izdavanje Suplementa potpomogli su Medicinski fakultet u Rijeci, Ministarstvo znanosti i sporta RH, Primorsko goranska županija i Grad Rijeka. U okviru simpozija održan je i okrugli stol o Interkonfesionalnim vezama u medicinskoj prošlosti, današnjoj situaciji i smjernicama za budućnost. Sudjelovali su: muftija u mirtovini, Ševko ef. Omerbašić, kao izaslanik muftije Aziza ef. Hasanovića tajnik Mešihata IZ u Hrvatskoj Nermin Botonjić, prof. dr. Milan Špehar s Teologije u Rijeci, dr. sc. Tomislav Kovač s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ognjen Kraus, dr. med, predsjednik Židovske općine Zagreb i koordinacije Židovskih općina u RH, visokoprepodobni arhimandrit Naum Milković starješina manastira Presvete Bogorodice Trojeručice u Donjem Budačkom, doc. dr. Božidar Mrakovčić s Teologije u Rijeci, a iz rada prof. dr. Ajnije Omanić profesorice emeritus na Medicinskom fakultetu u Sarajevu prezentaciju je pripremila mr. sc. dr. Esma Halepović Đečević.

Svestrani genij Avicena Ibn Sina

Al Razes, ili Ibn Razes (Muhammad Ibn Zakarija Razi), Ibn Bejtar, Hejsem, Ibn Nafis, Ebu Abbas, Ebu Kasim El Zahravi, samo su neki u nizu intelektualnih dragulja perzijske, arapske, kasnije i turske odnosno, osmanske kulture koji su uz ostale znanosti unaprijedili i medicinsku znanost i praksu. Kao baštinu ostavili su iza sebe enciklopedije, medicinske knjige, o liječenju, lijekovima, ljekarništvu, oftalmologiji, počecima kirurgije, bili izumitelji nekih kirurških instrumenata, osnivali visoke škole i učilišta, kuće mudrosti u kojima su prevođena sva pronađena djela grčke civilizacije i svih ostalih na čije su prostore dolazili arapski osvajači. Riječ je o kulturi koja je iznjedrila i medicinske osobitosti u obliku prvih bolnica u kojima su se na račun tadašnjih vladara liječili svi stanovnici besplatno bez obzira na rasu ili vjeru. Dok 476. godine padom Rimskog carstva barbari haraju Evropu i medicinski se začeci razvijaju unutar svećeničkih redova prvenstveno Benediktinskih do 10. stoljeća knjige vidara i ljekarnika se uglavnom prepisuju i ne nastaju nove, na Istoku niče islamsko carstvo u kojem će kao kulminacija jedne civilizacije sazrijeti Ibn Sina a on će među ostalim djelima napisati i Al Canon, kodeks medicinskih kanona to jest zakona koji će ostati nepromijenjeni gotovo kao dogma slijedećih 500 godina.

Galen, Avicena i Hipokrat temelji su i današnje medicine, a iza njezinih islamskih proplamsaja ostati će poznato sveučilište u Cordobi, sveučilišta i bolnice u mnogim gradovima poput Halepa i Damaska u Siriji, znamenita Kuća mudrosti – velika prevodilačka akademija, u najvećem od svih islamskih učilišta, onome u Kairu gdje je stotine učenjaka kao znanstvena i intelektualna elita zaposleno na prevođenju najvažnijih zapisa iz svih područja znanosti. U tom razdoblju djeluju i veliki mislioci poput Ibn Rušida, Averoesa, te znameniti Moše Ben Maimonides, Židov iz Cordobe teolog i filozof ali i Saladdinov osobni liječnik izvanredan liječnik i jedan od najznačajnijih Židovskih mislilaca Srednjeg vijeka. Vrijednost znanja i kult obrazovanja te vrijednost knjige dosezi su tog civilizacijskog razdoblja čiju zrelost obilježava kalif Harun Al Rašid, a u kojem Bagdad egzistira praktički kao najveća svjetska metropola sa milijun stanovnika (prozvan Gradom svjetlosti tisuću godina prije Pariza) dok ih Rim broji jedva 50.000. Bagdad je značajan kao veliko znanstveno ali i ekumensko središte carstva.

img_4566

U njemu žive i pripadnici drugih religijskih zajednica, muslimani ih priznaju pod određenim ograničenim uvjetima, ali ih priznaju. Muslimani rado prihvaćaju ono što kao doseg i vrijednost zatiču od kulture osvojenih područja. Istinski genij islamske kulture ogleda se upravo u toj radoznalosti za znanjem koja zatečenu kulturu, umjetnost, filozofiju, znanosti preuzima, razvija i predaje dalje, od geometrije do alkemije, od filozofije i umjetnosti do medicine. Zapanjuje ta vrsta svestranosti. Islamska misao u to doba nije klerikalizirana, u to je doba naglašavala superiornost ljudskog razuma nad vjerskom dogmom, kao i kršćanska teocentrična je ( u središtu je Bog) tek kasnije Zapad prelazi na antropocentričnost (u središtu je čovjek). Sa kršćanstvom dijeli i terapeutsku dimenziju religije oličenu i u Ghazalijevom Jihad Al Nafsu (borba sa samim sobom op.a, ili borba za vlastitu dušu). Kur’an, Talmud i Tora zagovaraju pravila prevencije bolesti i kvalitete življenja, a kao i kod kršćanskih religija prirodne lijekove koji pomažu, liječe, i čuvaju zdravlje . Uz to, prakticiranje vjere u Islamu podrazumijeva iznimno visoke higijenske standarde na zavidnoj razini sa čistoćom tijela, odjeće i mjesta molitve u svih 5 dnevnih molitvi (premda je nastala u pustinji gdje je voda oduvijek dragocjenost), moralom u stjecanju imetka, obavezom pročišćavanja postom jedan mjesec svake godine, sa kultom vode, čištoće i umjerenosti u svim oblicima ponašanja. Od davnine su religije dijelile slične navike, pa tako kao što Islam predstavlja način života koji je prvorazredna prevencija bolesti, slične dijetetske navike kroz prehranu i način života njeguju Židovi, dok primjerice pripadnici pravoslavne vjere podsjećaju kako je narodna medicina ono što bi se danas možda zvalo alternativna medicina imala svoje obrede iscijeljivanja i vidanja rana a bizantska je medicina prvenstveno medicina prakse nikla u manastirima gdje niču i prve bolnice i medicinske škole kao što se one zameću u bosansko-hercegovačkim tekijama gdje nastaju utočišta znanja, ljekarništva, liječenja, utočiđšta za putnike i siromahe ali i ljude željne znanja i iscijeljivanja Kur’anom. Hastahane su bolnice iz osmanskog razdoblja otvorene svim bolesnicima, a ljekoviti je značaj kulta vode, kulta znanja i prosvijećenosti i institucija dobrih socijalih i interkonfesionalnih povezanosti i prožimanja. No, svim je religijama kako ističu teolozi zajednička težnja da iscijele čovjeka uključujući u svoje liječenje i snagu molitve, i kršćanskog i hrišćanskog pomazanja, i otkupiteljski smisao patnje i dobrovoljna žrtvu pravednika koji imaju moć okajati i pročistiti grijehe mnogih griješnika. Katolički teolozi podsjećaju i kako je zdravlje jedno od tri Božija blagoslova (uz djecu i bogatstvo), kako je bitan dio Isusovog mesijanskog poslanja upravo njegovo iscjeliteljsko djelovanje, a kako snažan unutarnji iscjeljujući značaj za duhovno uzdignuće ima i pomirenje i suočenje sa bolešću i kada se ona ne može izliječiti. To je dio, nikako jednoznačnog niti jednostavnog, ali svakako odnosa približavanja Bogu.

Kvaliteta ljudskog života u fokusu religije i znanosti

Simpoziju u ICR-u prisustvovali su brojni gosti i džematlije na čelu sa domaćinima, organizatorima i pokroviteljima skupa. Pozdravne riječi uputili su u ime odsutnog predsjednika Mešihata IZ u Hrvatskoj muftije Aziza ef. Hasanovića tajnik Mešihata i voitelj kabineta Muftije, Nermin Botonjić, u ime nadbiskupa msgr. Ivana Devčića prečasni biskupski vikar i rektor Katedrale Svetog Vida Matija Matičić. Pozdrave župana Zlatka Komadine prenijela je dr. Giulia Malatestinić pročelnica Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Primorsko goranske županije, a pozdrave gradonačelnika Vojka Obersnela pročelnica Gradske uprave zdravstva i socijalne skrbi Ankica Perhat. Pozdravne riječi u ime domaćina uputili su skupu i glavni riječki imam Hajrudin ef. Mujkanović i mr. sc. dr. Esma Halepović Đečević. Pozdravne rieči objednjuju poruku da je kroz stoljeća medicina bila prožeta religijom i nastajala je u njezinu okrilju ali i danas kao i znanosti religija je duboko zainteresirana za pitanja kvalitete čovjekova života i njegovih vrijednosti koje je dužna štititi.  Zdravlje je nezaobilazno središte tih nastojanja a interkonfesionalna povezanost vrijednost je koju će kao i prošlost i sadašnjost i budućnost itekako opravdati.

tekst – Nađa Berbić

H.M.