Ispratili smo na ahiret prof. meritus Osmana Muftića

U petak 30. srpnja 2010./18. š’abana 1431. h. g. na zagrebačkom groblju Mirogoj ispratili smo na ahiret čovjeka koji je bio jedan od stubova naše zajednice. Profesor Muftić je na svim planovima svoga ljudskog angažmana ostvario najviše domete. Ostvario je izuzetnu sveučilišnu karijeru, gdje je osim redovitog profesora vršio i dužnosti prodekana i dekana. Bio je omiljen profesor kod svojih studenata. Iako je predavao tehničke znanosti često je sa predavanja ispraćan aplauzom. Kao poznati i priznati član društva bio je prvi ministar znanosti u prvoj vladi Republike Hrvatske nakon stjecanja neovisnosti a potom je prešao u diplomaciju i bio veleposlanik u I. R. Iran. Bio je izuzetno angažiran, kao i cjelokupna njegova obitelj u Islamskoj zajednici i bio jedan od njenih stubova. Posebice je bio važan njegov angažman kao dopredsjednika Odbora za izgradnju Zagrebačke džamije. Bio je član Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i dekan Fakulteta islamskih znanosti u osnivanju. Profesor Muftić je proživio jedan izuzetno plodan i plemenit porodični, znanstveni i društveni život. Molimo Uzvišenog Boga da ga primi u okrilje Svoje milosti i da ga za njegov plemeniti život nagradi najljepšim dženetskim blagodatima a da njegovoj obitelji podari sabri-džemil.

Životopis

Dr. sc. Osman Muftić, dipl.ing., redoviti profesor (8. ožujka 1934. Sarajevo) Završio gimnaziju u Zagrebu 1952. godine. Diplomirao 1959. na Strojarsko brodograđevnom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao na FSB Sveučilišta u Zagrebu 1969., gdje je obranio i doktorsku disertaciju 1972. godine. Od 1960. do 1963. radi kao projektant u poduzeću Instalacije. Izabran za asistenta 1963. godine, za docenta 1969., za izvanrednog profesora 1976.., a za redovitog 1982. Držao nastavu iz predmeta: Mehanike i Nauke o čvrstoći, Teorije mehanizama, Biomehanike, Robota i manipulatora, Ergonomije, Konstrukcije zrakoplova, i Teorije giroskopa. Pored nastave na FSB držao je nastavu kako na dodiplomskom tako i na postdiplomskom studiju i na Elektrotehničkom fakultetu, na Medicinskom fakultetu, na Šumarskom fakultetu, na Tehnološkom fakultetu i na Fakultetu grafičke tehnologije gdje je bio i prvi dekan. Znanstveni rad obuhvaća istraživanja i područja dinamike sustava, a u tome posebno u robotici, biomehanici i ergonomiji, i to kroz analizu gibanja robota ili ljudi a s posebnim pristupom u mjerljivom smislu ljudskog napora. Autor (ili koautor) je u više od 150 znanstvenih i toliko stručnih radova. Samostalan je autor četiriju knjiga, a kao koautor je sudjelovao u pet knjiga. Bio je prodekan za nastavu (1967.), dekan Fakulteta 1990. godine, zatim nakon dolaska demokracije prvi ministar znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (1990. – 1991.), a potom prvi hrvatski veleposlanik u Islamskoj Republici Iran (1993.-1996.).Član je brojnih strukovnih udruga u zemlji i u svijetu. Nagrađen je znanstvenom nagradom “Nikola Tesla” 1989., dobitnik je Krambergerove medalje za antropologiju 1991.godine, dobitnik je državne nagrade za životno djelo 2000. godine.

Govor na dženazi muftije Ševke ef. Omerbašić

Poštovana obitelj i rodbino rahmetli profesora! Cijenjeni nazočni! Uvažena braćo i sestre!
Upozoravajući čovjeka na njegov prolazni ovosvjetski život, Časni Kur’an kaže: “Bog nikomu neće odgoditi trenutak smrti jer On dobro znade što radite”. Okupljeni danas u impozantnom broju ispraćamo na drugi svijet-Ahiret vjernika i čovjeka koji se cijeli život pripremao za susret sa svojim Gospodarom, čvrsto vjerujući da je taj trenutak neizbježan. Rahmetli prof. dr. Osman Muftić nije bio samo priznati član Islamske zajednice u Hrvatskoj nego jedan od njenih autoriteta na čijim iskustvima je i nicala. Bio je među vjernicima istinski poštovan kako stoga što je u životu stekao, tako i što je drugima nesebičvno pomagao. U Zajednicu je stupio od rane mladosti i tijekom cijelog boravka u njoj nema nikoga s kim je došao u konflikt i nikomu se nije zamjerio. Imao je izvanrednu sposobnost komunicirati s ljudima, mogao je svakoga razumjeti i shvatiti, a svojom blagošću ostavljao je na sugovornike blagotvoran utisak. Imao sam sreću i čast biti u njegovoj blizini od samog početka moga službovanja u Zagrebu i Hrvatskoj. Kada smo se počeli pripreme za gradnju Zagrebacvke džamije, rahmetli profesor je bio dopredsjednik odbora za pripremu i gradnju dajući golemi doprinos ostvarenju najvećega sna zagrebačkih muslimana. Bio je član brojnih odbora i komisija u islamskoj zajednici. Kada su se rješavala krupna pitanja on je bio među prvima. Svoje znanje i iskustvo kako vjerničko, tako i stručno stavljao je na raspolaganje Zajednici i onima kojima je ono trebalo. Kao vrsni matematičar rahmetli Osman je izradio stalnu godišnju Vaktiju (kalendar) namaza i blagdana, koji još uvijek koristimo. Prije dvije godine zamolili smo ga da nam izradi novi kalendar namaza, ali na veliku žalost bolest i smrt u tome su ga spriječili. Rahmetli profesor je iza sebe ostavio brojna djela, od umjetnosti do knjiga i vjeronaučnih udžbenika. U povodu svečanog otvorenja Zagrebačke džamije napisao je prvu i jedinu knjigu o zagrebačkim džamijama i mesdžidima, a svoju sposobnost dočaravanja vjere ostvario je u vjeronaučnom udžbeniku za peti razred osnovnih škoIa. Rahmetli doktor je bio dugogodišnji član školskog odbora Zagrebačke medrese, a zatim i Islamske gimnazije gdje nam je pružao dragocjene savjete kako ove dvije srednje škole učiniti što boljima.  Posljednjih dvanaest godina života rahmetli profesor je bio član najvišeg tijela Islamske zajednice u Hrvatskoj, Mešihata, dajući veliki doprinos rastu i razvoju Islamske zajednice. Zagrebačkim muslimanima ostat će u trajnom sjećanju po iskrenoj predanosti vjeri. Nije bilo ni malo ugodno deklarirati se vjernikom za vrijeme prošlog režima, a posebice kada se radilo o ljudima iz obrazovnoga polja. Desetine sveučilišnih nastavnika-muslimana radije su zaobilazili i vjeru i Zajednicu u nastojanjima da sačuvaju svoje društvene pozicije. On međutim nije se obazirao na to prepreke. Ponosni su i na činjenicu da je bio ministar znanosti i tehnologije u prvoj hrvatskoj vladi i to isključivo zahvaljujući svojoj stručnosti i sposobnosti. Bio je i Veleposlanik Republike Hrvatske u I. R. Iran gdje je također unatoč teških prilika u kojima je obnašao dužnost, bio vrlo cijenjen, u što sam se mnogo puta uvjerio. Rahmetli profesor je svojim odnosom prema roditeljima, a posebno prema rahmetli majki bio istinski primjer islamskoga odnosa prema roditeljima, koji danas postaje sve većim problemom. To je još jedan dokaz njegove istinske predanosti vjeri i njenim odredbama. Rahmetli profesor nije unosio u Islamsku zajednice svoje političke stavove. Bio je vrlo moderan musliman ali koji ni jednu islamsku obvezu nije zapuštao na račun svog modernog pogleda na svijet. Bio je krajnje tolerantan i iznad svega cijenio je osobnost drugoga. Nikada nije pokušao pritiskom nametnuti svoje mišIjenje i stavove, pa čak ni kao otac. To najbolje šnade njegova kćer Enisa.  Božji Poslanik Muhammed alejhis-selam na dženazi njegovog prijatelja i suradnika je rekao prisutnima: Kad čovjek umre sva djela prestaju koristiti umrlome osim u tri slučaja: “Ako je umrli bio bogat i svoju imovinu namijenio u službi općeg dobra, i sve dok to imovina koristi drugima, Svevišnji umrloga nagrađuje.
Ako je umrli bio pisac knjige ili znanstvenik i sve dok se njegovom znanošću drugi koriste, njemu je nagrada Svevišnjega. Ako je kao roditelj odgojio djecu i dok ona mole za njega on uživa u nagradi Svemogućega.” Danas među onima koji su došli na njegov ispraćaj ima njegovih studenata, magistara i doktora kojima je bio mentor i sve dok oni žive uvjeren sam sjećat će ga se po dobru, a to je najveća nagrada. Molimo Svevišnjega da rahmetli profesoru podari džennetsku nagradu za sve što je činio za vjeru, Zajednicu, društvo i domovinu.
Danas je nemoguće jedan izuzetno plodan život sažeti u nekoliko kartica. O rahmetli profesoru Osmanu biti će još dugo govora. Islamska zajednica u Hrvatskoj osmislit će trajnije sjećanje na njega, jer nas je obvezao svim svojim bićem. Kćeri Enisi, zetu Tomislavu i unucima i ostaloj rodbini naša iskrena sućut. Svevišnji nas je obvezao da se na ispraćaju s umrlima izmirimo i oprostimo. Rahmetli profesor je dugi niz godina bi među nama. Možda se nekomu zamjerio pa je sada red da jedeni drugima praštamo. S toga Vas bravo pitam:
HOĆEMO LI RAHMETLI OSMANU HALALITI?