Jedanaesta godišnjica rahmetli Salima Šabića, primjer pravog muslimana

sabic salim (140 x 151)

PRISJEĆANJE NA HADžI SALIMA ŠABIĆA

Govor muftije, Ševke ef. Omerbašića, petak, 17. 2. 2012.g. u povodu 11. obljetnice preseljenja na ahiret hadži Salima Šabića

Cijenjena braćo!

Ovih se dana, 20. 02. 2012.g. navršava 11 godina od kako je preselio hadži Salim Šabić, predsjednik Odbora za izgradnju Zagrebačke džamije, dugogodišnji predsjednik Islamske zajednice Zagreba, predsjednik Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj, član Mešihata, te brojnih islamskih organa u BiH.

Otkako je 1978. godine izabran za predsjednika Odbora za izgradnju Zagrebačke džamije, rahmetli Salim je ulagao goleme napore da se najveći san muslimana Zagreba i Hrvatske započne i uspješno dovrši. Na tom putu nije žalio ni sredstava ni napora, a nerijetko i na štetu svoga obrta od koga su on i njegova obitelj živjeli. Zbog svoje hrabre i sanjarske odluke da se izgradi Zagrebačka džamija, mi smo hadži-Salimu, kao njegovi suradnici u odborima, davali puno povjerenje i nesebično ga pomagali nošeni njegovim entuzijazmom. Projekt Zagrebačke džamije, koji je u to doba bio bez presedana u bivšoj državi, izazivao je i nevjerice, a ponekada i sumnje i kod samih graditelja. Salim je, međutim, vjerovao čak i onda kad je izgledalo da je to Sizifov posao. Bilo je mnogo protivnika izgradnje džamije, čak i u našim muslimanskim redovima. Sama činjenica da je predsjednik Izvršnog vijeća grada Zagreba 15 dana nakon što nam je predložio nekoliko lokacija za Džamiju slučajno poginuo u lovu, dovoljno govori koje su nas teškoće očekivale. Ni tijek izgradnje Džamije nije bio bez teškoća. Taman što je stavljena pod krov, sve tri džamijske kupole su izgorjele u požaru za čije uzroke nikada nismo doznali, a šteta je bila preko milijun američkih dolara. Tadašnje političke vlasti iskoristile su taj požar da bi napale Islamsku zajednicu za prekoračenje u projektu, i optužili Zajednicu da se ostala dužna gradu milijun američkih dolara.

Većina Vas nikad nije doznala kroz kakve je sve teškoće prolazila gradnja Zagrebačke i kakve su sve probleme, naizgled nepremostive, imali zaduženi za gradnju na čelu s rahmetli Salimom. Kad je potpisan ugovor za gradnju trebalo je osigurati oko deset milijuna američkih dolara, a mi nismo imali ništa osim 300 milijuna starih dinara koji su osigurani iz prodaje gramofonskih ploča. Strah da smo započeli gradnju takozvanog Skadra na Bojani bila je primjetna kod svih članova građevinskog odbora, ali ne i kod rahmetli Salima. Rahmetli Salim pored svog angažmana u gradnji Džamije bio je i najizdašniji donator, u što sam se i sam uvjerio. U znak priznanja i zahvalnosti za njegov nesebičan trud i doprinos jednodušno je zaključeno da on na velikoj svečanosti otvori Zagrebačku Džamiju. I, kako je vidljivo, nije se pogriješilo, jer Zagrebačka džamija nakon svečanog otvarenja neprekidno ostvaruje svoju ulogu u očuvanju i širenju naše uzvišene vjere.

Rahmetli Salim je želio nakon otvorenja Džamije kao džematlija provoditi radosne trenutke u namazu i ibadetu. Ali, nije mu, kao i svima nama, bilo pisano. Ubrzo se rat svom žestinom sručio na Hrvatsku, a zatim i na BiH i nije mu dopustio da uživa u onom u što je sebe i svoj imetak ulagao. Rahmetli Salim je bio angažiran i na političkom planu pokušavajući pomoći svojoj domovini Bosni i Hercegovini i svom narodu, svojim Bošnjacima. Kad se rat u Hrvatskoj i agresija na BiH završile, rahmetli Salim se ponovo vratio Islamskoj zajednici, iz koje zapravo nije ni odlazio. Teška bolest koja ga je pogodila, uzrokovana valjda velik stresovima kojima je bio izložen, nije ga izbezumila. Ostao je predsjednik Izvršnog odbora Islamske zajednice i član Mešihata sve do preseljenja.  Nije uspio ostvariti svoju želju da dugo uživa u ljepoti naše i njegove Džamije.

Nadamo se da će mu Svevišnji jednu ovakvu džamiju podariti u džennetu kako bi mogao vrijeme do konačnoga Suda provesti ibadetu. Mi mu to od srca želimo i Svevišnjega molimo da ga obraduje ovom hatmom koju smo, mi imami, proučili za njegovu plemenitu dušu.

Hajrudin Mujkanović