Kurban bajramska poruka Muftije dr. Hasanovića

Islamski centar Rijeka (140 x 92)

Muftija dr. Aziz ef. Hasanović

Predsjednik Mešihata

KURBAN BAJRAMSKA PORUKA 2013./ 1434.

U danima kada se milijuni vjernika okupljaju na najsvetijim mjestima muslimana, kako bi obavili petu islamsku dužnost hadž, te na taj način pokazali dimenziju, strukturu, snagu i sliku svekolike zajednice muslimana koja se Ummetom zove, a koja predstavlja preko milijardu i petsto tisuća stanovnika ove Planete, prigoda je da se podsjetimo na univerzalne poruke koje su odaslane s tih svetih mjesta, a koje se ponavljaju i odjekuju već 1434. godine.

One su inspiracija muslimanima, odgajaju ih i vode kroz život. Arefat mjesto gdje se okupljaju muslimani u oči Bajrama ima svoje posebnosti o kojima moramo promišljati baš onako kako je promišljao praotac svih ljudi Adem a. s.. Njegova spoznaja na tom mjestu ukazuje na mnoge činjenice, a prije svega da je bolje spoznati Boga danas nego sutra. Moramo se potruditi razumjeti vlastitu prolaznost, a Božju vječnost, te ovozemnu (dunjalučku) prolaznost iskoristiti za onosvjetsku (ahiretsku) trajnost. Istovremeno moramo shvatiti da smo grješni, ali isto tako i biti spremni preuzeti odgovornost i tražiti oprosta od Uzvišenog Stvoritelja kako je to onomad Adem a.s. učinio.

Poruka okupljanja na Arefatu u isto vrijeme svih hodočasnika sa istim bijelim odijelom (ihramom) ukazuje na jednakost bez obzira na rod, spol, boju kože, naciju, podrijetlo, dunjalučki položaj i slično. Iz toga proizlazi Božji princip bogobojaznosti (takwa) jer Svevišnji nam poručuje da su najodabraniji oni koji se Boga boje. Na istom mjestu se usvajaju univerzalni životni principi poput suživota i tolerancije na svim razinama koji se postižu istinskim i iskrenim dijalogom te upućivanjem na međuljudsku solidarnost. Bez dijaloga i međuljudske solidarnosti nema društvenog napretka. Svi obredi hadža imaju zadaću da u nama ojačaju vjeru i nadu u bolje sutra u svim segmentima. Obredi imaju svoju individualnu, ali i zajedničku dimenziju. Zajednička dimenzija ne može biti ispravna ako se ova individualna ne izvrši onako kako je to propisano. Stoga je neophodno da svaki čovjek postavi sebe kao mjeru odnosa prema drugome, da želi drugom ono što želi samom sebi, ne promišljati o drugom ono što ne bi promišljao o sebi, biti oslonac drugom očekivati je da će i drugi biti oslonac tebi, kad želiš govoriti o manama drugih prvo se prisjeti svojih, darivati i opraštati čak i onima koju su te uvrijedili i nepravdu učinili. Kada bi navedene principe čovječanstvo primijenilo u svakodnevnom životu ne bi bilo ratova koji na najgrublji način uništavaju čovjeka, ne bi bilo gladnih i siromašnih da moraju napuštati svoja ognjišta i krenuti trbuhom za kruhom i na tom putu gubiti svoje živote kao što smo ovih dana mogli gledati u Lampedusi. To predstavlja civilizacijsku sramotu svakog stanovnika na zemaljskoj kugli, a poglavito onih koji obnašaju bilo kakvu odgovornu dužnost u društvu. Da li je moguće da je čovjek toliko slab ili je toliko neosjećajan za drugog? Molim Uzvišenog da naše suosjećanje prema drugima nikada ne nestane iz našeg društva.

Svim muslimankama i muslimanima koji slave ovaj Bajram želim puno Božjeg blagoslova, da u zajedništvu svoje obitelji i zajednice upotpune ove odabrane dane te da iz njih izađu ojačani vjerom i nadom u bolje sutra.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

U Zagrebu, 13. 10. 2013.