Na ahiret preselio dugogodišnji imam Careve džamije u Sarajevu, hafiz Halid ef. Hadžimulić

U ponedjeljak, 10.01.2011.godine, u haremu Gazi Husrev-begove džamije nakon ikindije namaza, uz veliki broj klanjača i poštavatelja, klanjana je dženaza namaz rahmetli hafizu Halidu ef. Hadžimuliću, dugogodišnjem imamu Careve džamije u Sarajevu.

Hafiz Hadžimulić je ukopan pored novosagrađene Bakar babine džamije, na At mejdanu, u Sarajevu. Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić je preselio na Ahiret u subotu 8. januara  u  96. godini. Halid ef. Hadžimulić je bio  dugogodišnji službenik Gazi Husrev-begove biblioteke, glavni imam i hatib Careve džamije u Sarajevu, te mesnevihan, predavač Mesnevije. Hafiz Hadžimulić je rođen u ulemanskoj porodici u Sarajevu 16. oktobra 1915. godine. Završio je Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu 1937. godine. Studirao je filološke fakultete u Zagrebu i Sarajevu. Poznavao je  arapski, perzijski, turski, francuski, njemački i  engleski jezik. Iza njega su ostali brojni prijevodi i obrađeni rukopisi.

Govor Reisu-l-uleme, dr. Mustafe ef. Cerića na dženazi rahmetli hafizu Hadžimuliću

BISMILLAHIRRAHMINRRAHIM!

Rabbi-šrahli sadri ve jessirli emri, vahlul ukdete min lisani jefkahu kavli. Ve ufevidu emri ilellah.Inellahe besirun bil ibad! 

Ovom Kur’anskom dovom je lijepo početi čitati lijepe knjige nadahnute ljubavlju i aškom prema Allahu, dž-š., kao i obraćanje, držanje dersova, onima koji žele slušati islamski nauk.  I ja počinjem sa ovom dovom da bi mi Allah pomogao da uspijem kazati nekoliko riječi povodom ispraćaja na Ahiret hadži hafiza Halid efendije Hadžimulića, našeg brata i prijatelja, i  jednog od posljednjih iz safa duhovnih velikana koji su obilježili prethodno stoljeće u ovome gradu i u ovoj zemlji.  Stoga ću svoje obraćanje započeti jednom predajom iz životopisa našeg Hafiza, koju su zabilježili njegovi biografi. “Kada umrem pitat će se ljudi: “Ko je bio Halid Hadžimulić? Nek pitaju ko mi je mati, po tome će znati ko sam bio!

I evo im odgovora na to pitanje: “Pričao je Varatan, komšija Hadžimulića, da mu je hafiz Smail Fazlić, noseći njen tabut rekao: “Eto, da znaš da ti nikad neće pasti šaka da ovakvu dženazu poneseš; svi su joj hafizi, i s jedne i s druge strane: hafiska šćer, otac joj je bio hafiz, hafiska sestra, dva brata su joj bili hafizi; hafiska je nevjesta; djever joj je bio hafiz; hafiska mati; dva sina su joj hafizi, hodžinska supruga; suprug joj je bio muallim. A njen sin, hafiz Halid, podučio je dvanaest hafiza.” 

Tako je hadži hafiz Halid efendija, kao dječak naučio od svog babe muallima Ali-efendije, kako se voli mekteb; od amidže hafiza Muhammed efendije Hadžimulića i dajdži hafiz Mustafa ef. i hafiz Sulejman ef. Kulenovića, inače dugogodišnjih imama i hatiba Begove džamije, kako se voli i uči Kur`an; od profesora Muhamed efendije Pašića, kako se dostojanstveno nosi ahmedija.  A u zrelom životnom dobu od hadži Mujage Merhemića, zavolio je Mesneviju. U hadži Mujaginoj kući, gdje su se održavali dersovi Mesnevije, i drugih velikih islamskih djela, upoznat će Džemaludin efendiju Čauševića, Mehmed efendiju Handžića, Fejzulah efendiju Hadžibajrića, Abdulah efendiju Fočaka, i naučit će šta je islamski džometluk, šta je islamsko viteštvo i gaziluk. Jer to su svojim djelima dokazali Hadži Mujaga, reis Čaušević i Mehmed Handžić! Radeći u Gazijinoj biblioteci, skidajući prašinu zaborava sa zlata vrijednih starih rukopisa, skupa sa Kasim efendijom Dobračom, naučit će šta znači žrtvovati se za islam i istovremeno osaburiti u vremenima najtežih dušmanskih udaraca. U društvu hafiza Smajl efendije Fazlića, Mahmut efendije Traljića, Sinanudin efendije Sokolovića, Kjamil efendije Silajdžića i drugih sarajevskih hafiza, učeći s njima ramazanske mukabele, pokrenut će školu hifza.

Prevodeći djela poput Mesnevije, od Dželaludina Rumija Mevlane, te «Divan» Hafiza Širazija, i držeći dersove uživo,  hafiz Hadžimulić je nastavio tradiciju Isa-bega Ishakovića, utemeljitelja Sarajeva, koji je bio Mevlevija, i dao izgraditi prvu tekiju na Bentbaši. Iako su dušmani fizički uništili tekiju na mjestu gdje je «potekla Mesnevija», njen žubor su slušale mnoge duše ašika sve do današnjih dana, zahvaljujući hafizu Hadžimuliću i njegovim učiteljima. Hafiz Hadžimulić je pretrpio vrlo teške udarce u životu. U ranoj mladosti izgubio je starijeg brata hafiza Mustafu, sestru, i roditelje. U razmaku od samo desetak godina ostao je sam. Ali, on je svjedok i teških udaraca koje je trpio naš muslimanski narod. Od zatvaranja uleme u bezbožničke tamnice, ukidanje mekteba, rušenja džamija, zabrane nošenja ahmedije i mahrame na javnim mjestima itd. Sa svojim društvom, jednom neponovljivom generacijom hrabrih i dostojanstvenih alima, davao je sve od sebe da se ti udarci ublaže i njihove posljedice amortiziraju u vjerskom životu Bošnjaka. Zato je uvijek nosio fes ili ahmediju na glavi! Iako mu je reis Sulejman efendija Kemura osobno nudio visoke službeničke položaje, on je ostao dosljedan emanetu svojih učitelja da živi skromno i dostojanstveno; družeći se sa knjigama, govoreći hutbe sa mimbera Careve džamije više od 30 godina. Stoga je hafiz Hadžimulić primjer sadašnjim i svim budućim generacijama islamske inteligencije, jednako hodžama kao i šejhovima, kako jednog alima mogu krasiti osobine kakve su ljubav prema sufizmu jednog Mujage Merhemića, kao i racio jednog Husejn efendije Đoze.

Danas, draga braćo, ne ispraćamo samo hafiza Halid efendiju Hadžimulića, i ne opraštamo se samo od njega, već ispraćamo jedno stoljeće koje su obilježili naši duhovni velikani. Nisu naša srca kaharna što hafiz Hadžimulić odlazi na bolji svijet Ahiret, jer vjerujemo da će zateći bolje nego što je napustio, već tugujemo i bolna srca se rastajemo od jedne uspomene koju je Hafiz nosio sa sobom na jednu neponovljivu plejadu sarajevskih duhovnih velikana! Na kraju, draga braćo, dopustite mi da se osobno oprostim od dragog Hafiza. Posljednji put sam ga zijaretio za dan Jevmi arefe, uoči Kurban bajrama. Takav edeb, ahlak, ćudoređe, etika, kakvu je iskazivao Hafiz, može se sresti samo kod iskrenih i skromnih muslimana. Učim dovu Allahu Uzvišenom da našem hafizu Hadžimuliću podari Džennet, njegovoj rodbini sabur, njegovim učenicima i prijateljima lijepo sjećanje a svima nama pouku da je ovaj svijet prolazan i da ćemo se svi jednoga dana preseliti na drugi svijet-Ahiret.

“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među pobožnike Moje i uđi u Džennet Moj.”

Hajrudin ef. Mujkanović