Načelnik Općine Bužim posjetio Medžlis IZ Rijeka

načelnik_4 U subotu, 27.11.2010.g. načelnik Općine Bužim sa svojim suradnicima u sklopu svoje posjete BNZ-i za PGŽ-u u povodu Dana državnosti BIH, iskoristio je priliku posjetiti i Medžlis Islamske zajednice Rijeka. Delegaciju Općine Bužim na čelu sa načelnikom na gradilištu Islamskog centra Riejka dočekali su glavni imam riječki, Hajrudin ef. Mujkanović i načelnik_2dopredsjednik IOM Rijeka,  h. Suvad Jahić kartko ih upoznavši sa izgradnjom Islamskom centra u tekućoj 2010.g. te o završetku radova na Centru. Načelnik sa suradnicima je toplo bio iznenađen urađenim do sad na izgradnji Centra, iskreno čestitajući riječkim muslimanima na ovako velikom i povjesnom projektu ne samo za riječke nego i muslimane na širem području kako Hrvatske tako i naše Bosne i Hercegovine. Nakon detaljnog načelnik_6upoznavanja  i razgledavanja Islamskog centra koji je još uvjek u fazi, delagcija Općine Bužim je posjetila i sadašnje prostorije Medžlisa Rijeka, uz bosansku kahvu i čaj razgovarajući o radu i aktivnostima Islamske zajednice Rijeka, te daljnjoj suradnji Medžlisa IZ Rijeka sa Općinom Bužim na svim poljima na obostrano zadovoljstvo. Kako je prijemu  musafira nazočio i dopredsjednik IOM Rijeka gosp. Suvad Jahić, glavni imam riječki je u ime Medžlisa Rijeka načelniku  Općine Bužim, gosp. Šahinoviću uručio skromni poklon, poklon Islamskog centra, duborez u bakru kao znak na sjećanje i posjetu Islamskog centra Rijeka, naravno još jednom se zahvalio na učinjenoj posjeti našoj Zajednici, očekujući još bolju suradnju, u narednom periodu. Nakon uručenog poklona predstavnici Medžlisa Rijeka musafire su odveli i zajedno nazočili završnim Danima bošnjačke kulture u Rijeci u organizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice za PGŽ i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine za PGŽ-u, na kojem je nastupalo Kulturno umjetničko društvo Sevdah iz Bužima sa speltom igara i sevdalinki, a nakon toga uslijedila tribina dr. sci. Semira Osmanagića na temu “Piramide u svijetu i Bosanka dolina piramida”, u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine za grad Rijeku. Svečani program kulturno umjetničkog društav Sevdah iz Bužima započeo je u 17,00 sati a završen sa dvosatnom tribinom dr. Osmanagića o dolini Bosanskih piramida u 21,30 sati, uz veliki broj posjetitelja u dvorani Filodramatice.

———————————————————————————————————————————————————-

Historija Bužima

Područje bužimske općine bilo je naseljeno prije dolaska Rimljana u ove krajeve. U predtursko doba stanovništvo ovog područja bavilo se zemljoradnjom, stočarstvom, vađenjem i taljenjem ruda i trgovinom. Postojanje kovnice novca u 14. stoljeću govori da je trgovina za ondašnje prilike bila razvijena. Bužim je bio središte trgovine ovog područja sve do dolaska Omer-paše Latasa. Stari grad Bužim bio je utvrda a oko njega su bila naselja. Stari grad leži na nadmorskoj visini 325 metara. Bio je jedan od najvećih gradova u Krajini, a cuvali su ga dizdari i stražari. Na ovom velikom srednjovjekovnom zdanju ističu se donzon kule, puškarnice, odaje tamnice, bastioni i tabije (bedemi, utvrde) sa ostacima zidova stare džamije. Grad je renesansna građevina koja je bila vojna utvrda i plemićki dvorac. Ispod grada nalazi se drvena džamija sa drvenim minaretom, sagrađena u 18. stoljeću, za koju se smatra najstarijom drvenom džamijom na čitavom Balkanu. Unutrašnjost džamije je tipično orijentalna: prekrivaju je stari šareni ćilimi, a tu su i stari orijentalni dokumenti i mala priručna biblioteka vjerskih i svjetovnih knjiga. U haremu ove džamije su nišani bosanskih alima (učenjaka), gazija (junaka), šehida (poginulih u boju) uz daleko poznate fenomene hadžijskog kamenja, džumanskih dova i mezarovi. Ispod grada nalazi se drvena džamija sa drvenim minaretom, sagrađena u 18. stoljeću, za koju se smatra najstarijom drvenom džamijom na čtavom Balkanu. Unutrašnjost džamije je tipično orijentalna: prekrivaju je stari šareni ćilimi, a tu su i stari orijentalni dokumenti i mala priručna biblioteka vjerskih i svjetovnih knjiga. U haremu ove džamije su nišani bosanskih alima (učenjaka), gazija (junaka), šehida (poginulih u boju) uz daleko poznate fenomene hadžijskog kamenja, džumanskih dova i mezarovi. Današnji Bužim u prvoj polovini 14. stoljeca zvao se Čave, odnosno Bužim (In Cave alias Buzim). Bužim kao utvrda i naselje pod tim imenom spominje se u pisanim materijalima 1334. godine, te je sve do danas zadržao taj naziv. Bužim sa okolnim mjestima nakon dolaska Omer–paše Latasa u ove krajeve nazadovao je u svakom pogledu, s obzirom da je središte trgovine kao pokretača privređivanja na ovim prostorima preseljeno u Bos. Krupu. Propala je do tada razvijena trgovina žitom a dućani su opustošili. Pored Bužima u 14. stoljeću kao naseljena mjesta spominju se još i Kostajnica (današnja Varoška Rijeka), koja je imala posadu od 500 konjanika, Mrazovac, Lubarda, Elkasova Rijeka, Čava, Stabandža i Čaglica. Prema R. Lopasicu, u naselju Bužim bilo je 108 kuća 792 stanovnika, a u Mrazovcu (Čavi) 280 kuća sa 1103 stanovnika . Za ostala naselja nema podataka o broju kuca i stanovnika. Industrijskih objekata u Bužimu nije bilo sve do druge polovine 20.stoljeća. Uz vađenje rude i sitno proizvodno i uslužno zanatstvo, stanovništvo se bavilo zemljoradnjom, stočarstvom i sitnom trgovinom, ali je mali broj stanovnika imao trgovinsku radnju ili kafanu, zanatstvo, obrada zemlje i vađenje ruda odvijali su se na primitivan način. Područje bužimske općine bilo je naseljeno prije dolaska Rimljana u ove krajeve.U predtursko doba stanovništvo ovog područja bavilo se zemljoradnjom, stočarstvom, vađenjem i taljenjem ruda i trgovinom. Postojanje kovnice novca u 14. stoljeću govori da je trgovina za ondašnje prilike bila razvijena. Bužim je bio središte trgovine ovog područja sve do dolaska Omer-paše Latasa. Stari grad Bužim bio je utvrda a oko njega su bila naselja. Stari grad leži na nadmorskoj visini 325 metara. Bio je jedan od najvećih gradova u Krajini, a cuvali su ga dizdari i stražari. Branjen je puškama i topovima. Na ovom velikom srednjovjekovnom zdanju ističu se donzon kule, puškarnice, odaje tamnice, bastioni i tabije (bedemi, utvrde) sa ostacima zidova stare džamije. Grad je renesansna građevina koja je bila vojna utvrda i plemićki dvorac.Ispod grada nalazi se drvena džamija sa drvenim minaretom, sagrađena u 18. stoljeću, za koju se smatra najstarijom drvenom džamijom na čitavom Balkanu. Unutrašnjost džamije je tipično orijentalna: prekrivaju je stari šareni ćilimi, a tu su i stari orijentalni dokumenti i mala priručna biblioteka vjerskih i svjetovnih knjiga. U haremu ove džamije su nišani bosanskih alima (učenjaka), gazija (junaka), šehida (poginulih u boju) uz daleko poznate fenomene hadžijskog kamenja, džumanskih dova i mezarovi. Ispod grada nalazi se drvena džamija sa drvenim minaretom, sagrađena u 18. stoljeću, za koju se smatra najstarijom drvenom džamijom na čtavom Balkanu. Unutrašnjost džamije je tipično orijentalna: prekrivaju je stari šareni ćilimi, a tu su i stari orijentalni dokumenti i mala priručna biblioteka vjerskih i svjetovnih knjiga. U haremu ove džamije su nišani bosanskih alima (učenjaka), gazija (junaka), šehida (poginulih u boju) uz daleko poznate fenomene hadžijskog kamenja, džumanskih dova i mezarovi.

Današnji Bužim u prvoj polovini 14. stoljeca zvao se Cave, odnosno Bužim (In Cave alias Buzim). Bužim kao utvrda i naselje pod tim imenom spominje se u pisanim materijalima 1334. godine, te je sve do danas zadrzao taj naziv. Bužim sa okolnim mjestima nakon dolaska Omer–paše Latasa u ove krajeve nazadovao je u svakom pogledu, s obzirom da je središte trgovine kao pokretača privređivanja na ovim prostorima preseljeno u Bos. Krupu. Propala je do tada razvijena trgovina žitom a dućani su opustili. Pored Bužima u 14. stoljeću kao naseljena mjesta spominju se još i Kostajnica (danasnja Varoska Rijeka), koja je imala posadu od 500 konjanika, Mrazovac, Lubarda, Elkasova Rijeka, Cava, Stabandza i Caglica. Prema R. Lopasicu, u naselju Bužim bilo je 108 kuća 792 stanovnika, a u Mrazovcu (Cavi) 280 kuca sa 1103 stanovnika . Za ostala naselja nema podataka o broju kuca i stanovnika. Industrijskih objekata u Bužimu nije bilo sve do druge polovine 20.stoljeća. Uz vađenje rude i sitno proizvodno i uslužno zanatstvo, stanovništvo se bavilo zemljoradnjom, stočarstvom i sitnom trgovinom, ali je mali broj stanovnika imao trgovinsku radnju ili kafanu, zanatstvo, obrada zemlje i vađenje ruda odvijali su se na primitivan način.

Hajrudin ef. Mujkanović