Obilježena 15. Godišnjica stradanja Bošnjaka u Srebrenici – zelena rijeka sa 775. tabuta

Srebrenica je najveća bosanska rana ali i bosansko mjesto istine, osvješćenja i prkosa. Od 2000.-te svake godine 11. srpnja Bošnjaci u Memorijalnom centru u Potočarima ispraćaju svoje stradale (dženetlije) u posljednjem Genocidu u Bosni i Hercegovini. Ispraćaju one koji obistinjuju riječi Uzvišenog Boga: „I ne recite za one koji su na putu Božijem ubijeni: ‘mrtvi su’; ne oni su živi samo što vi toga niste svjesni.“

srebrenica_4-600

11. jula 2010. godine na Ahiret je ispraćeno 775. naših šehida koji su oživili našu vjeru, koji su oživili našu nacionalnu svijest i ponos, koji su nam bolje od bilo koje pisane povijesti rekli tko smo, što smo, kakva nam je sudbina i kakvi bi trebali biti. Bio je to impresivan  skup pun dostojanstva i ponosa. Skup do srži povrijeđenih i ucviljenih majki i sestara, koji se sa toliko dostojanstva nose sa svojom tugom i boli da se sigurno ne može naći niti na jednom drugom mjestu na zemaljskoj kugli. Čitav dan hodajući kroz ljudsko mnoštvo pomješano sa bijelim nišanima i svježe iskopanim mezarima ne čuh se ni jedna riječ mržnje niti psovke, tek poneku kletvu i mnoštvo skrušenih dova i tihih vapaja dragom Bogu Milostivom. Ovog puta smo na ahiret ispratili i jednog srebreničkog Hrvata, Rudolfa Hrena koji je sa svojim komšijama ostao do kraja i s njima podijelio njihovu gorku i ntešku sudbinu i tako zasluženo počiva na ovom časnom mjestu među svojim zemljacima.

Podne i ikindija klanja se zajedno i skraćeno, pomješani žene i muškarci kao u Haremi-šerifu a opet s toliko skrušene pobožnosti kao malo gdje i malo kad. Nakon impresivnog vazi nasihata Reis-ul-uleme prof. dr. Mustafe ef. Cerića, dženaza namaz, vjerovatno najmnogobrojnija i po broju onih kojima smo klanjali a i broju klanjača. Potom je potekla dženetska rijeka, rijeka zelenih tabuta koja se granala i uvirala u sve dijelove ove bosanske doline „ŠEHIDA“.

srebrenica_4-290 srebrenica_8-290

Potom 775 tihih skupova uz kabure. Najviše onih koji su zelene tabute predavali majci zemlji bili su mladići i dječaci – sinovi i unuci koji su srećom preživjeli Srebrenicu. Srebrenica nije samo ubijeni grad nego i raseljeni grad. Preživjeli srebreničani danas žive širom svijeta. Mnogi su danas došli izdaleka iz cijelog Svijeta, da klanjaju džennazu svojim najmilim.

srebrenica_7-290 srebrenica_10_290.jpg

Nakon zajedničke dove za sve šehide, veliko ljudsko mnoštvo od oko 70.000 se počelo razilaziti. Rijeke ljudi, automobila i autobusa su potekle u suprotnim smjerovima od onih kojima su se jutros slivala prema Memorijalnom centru Potočari.

Molimo Uzvišenog Boga da stradalim u Srebrenici podari najljepše dženetske perivoje a sve učesnike ove veličanstvene dženaze nagradi iz svojih neizmjernih riznica.

 

 

 

srebrenica_6-290srebrenica_1-290

„Srebrenica ima jenu malu rijeku koja se zove Zeleni Jadar i jednu veliku zelenu rijeku koja poteče samo jedan dan u godini. Ona svake godine 1

 

1. srpnja poteče od starog bosanskog grada Visokog do drugog starog bosanskog grada Srebrenice. A onda ova rijeka od zelenih šehidskih tabuta dođe do Memorijalnog centra u Potočarima, umiri se i na nekoliko sati pretvori u zeleno jezero oko koga se okupi najveći godišnji skup Dobrih Bošnjana koji se napoje vjerom i domoljubljem a potom zelene tabute svojim rukama predaju Zemljici Bosni.“srebrenica_1-600

Bože Milostivi, molimo te da tuga bude nada

Da osveta bude pravda

Da majčina suza bude molitva

Da se više nikad i nikome ne ponovi Srebrenica!