Podjeljeni paketići i proučen mevlud za Novu 1432. hidžretsku godinu
U organizaciji Muallimskog vijeća i džematskog Odbora džemata Zamet, u nedjelju 06.12.2010. godine poslije podne namaza upriličena je svečanost u prostorijama džemata Zamet u Kružnoj ulici 6, mevludski program sa polaznicima vjeronauka. Valja spomenuti da su svečanosti prisustvovali predstavnici svih džemata: MIZ Rijeka, Crikvenica, Krk i stotinjak drugih džematlija, predsjednik MIZ Rijeka sa svojim članovima i predstavnici i članovi drugih džematskih odbora. Pored najmlađih polaznika Islamskog vjeronauka koji su svojim recitacijama i ilahijama uljepšali svečanost, učenju mevludskog programa pridružile su se naše dugogodišnje džematlije koji su na tradicionalni način sa imamima i muallimom učili mevlud. Također, vrijedno spomena jeste da smo u subotu organizirali podjelu 200 paketića svim polaznicima Islamskog vjeronauka sa prostora Medžlisa, gdje se odazvao do sad najveći broj djece. Ovogodišnjem činu, podjele 
bovogodišnjih paketića, treba biti zahvalan džematskom Odboru džemata Zamet koji je u financijskom smislu podržao i realizirao ovaj projekt. Nakon zajedničkog učenja mevluda, ilahija i recitacija, džematu se obratio Glavni imam MIZ Rijeka Hajrudin ef. Mujkanović, nakon čega je proučena dova a fatihom se prisjetilo svih vrijednih džematlija Islamske zajednice u Rijeci, koji su dali svoj nesebičan doprinos razvoju i napredku Zajednice. Nakon mevluda upriličeno je zajedničko druženje u prostorijam džemata, a to prioje svega zahvaliti našim vrijednim džematlijkama koje su se kao i do sad svaki put potrudile da sve počaste prigodnim domjenkom.
Govor Glavnog imama na mevludskom programu Nove 1432. hidžretske godine
Hidžra je događaj koji je izmijenio tok povijesti islama i znači puni procvat islamske misli. Hidžra nije bježanje pred opasnostima, nego traženje druge, plodnije i pogodnije sredine za širenje i razvoj islama i muslimana. Hidžra predstavlja vrhunsku žrtvu, koju čovjek može podnijeti (ostavljajući imetak, obitelj i rodbinu), da bi otišao braći, koja su mu bliža po srcu, duši i uvjerenju. Hidžra je razdvojila istinu od neistine. Džihad (borba na Božijem putu) je jedna od glavnih poruka hidžre. Hidžra je najjača inspiracija i podstrek iskrenim muminima.Smisao hidžre bi trebalo da bude i smisao našeg života. Hidžra znači početak šire primjene islamskih principa u socijalnom i kulturnom životu naroda. Hidžra je izbjeglištvo pred tiranijom i nasiljem. Hidžra je velika socijalna i duhovna revolucija. Hidžra je krupna prekretnica u razvitku čovječanstva, koja se odigrala voljom Svemogućeg Boga. Zato je Alejhiselam odgovorio ashabima, kad su ga pitali: koja je Hidžra najbolja, — »ona koja vodi Božjem zadovoljstvu.« Hidžru čini svatko od nas tko napušta zlo i usaglašava svoj život za Božjim zakonima. Hidžra znači napuštanje onog što Allah dž. š. ne voli, a istovremeno i napor ka onom što Njemu čini zadovoljstvo. Koliko je veliki taj događaj, vidi se već i po tome što je on uzet za početak islamske ere. Hidžret je predstavljao prekretnicu u životu prvih muslimana. Od tog događaja, islam više nije bio slab i nejak, on je postao stabilan i učvrstio svoje temelje. Prva razrada islamske misli i njena praktična primjena počinje sa Hidžretom. Hidžra nosi u sebi misao kretanja, akcije, promjene i obnove, nosi misao oživotvorenja islamske misli u svakom povijesnom trenutku. Hidžra nam govori da se ništa samo od sebe, bez žrtava, truda i dobro smišljenih i proučenih planova i metoda, ne postiže i ne ostvaruje. Hidžra je moralni i duhovni pojam koji u psihologiji razvitka islama označava sazrijevanje vjerskih uvjerenja, produbljenu ideju zajedništva, čovječnosti i pravde. Hidžra je velika prekretnica u povijsti islama, jer poslije nje Muslimani osnivaju samostalnu zajednicu i rade na organizovanju prve islamske države u Medini. Hidžra znači krajnje predanje Božjoj Istini u kojoj su sagorijevali prvi muslimani. Da nije bilo Hidžre ne bi bilo ni Bedra, a ni grandiozne islamske civilizacije.
Hidžra je veliki događaj u širenju islama. Hidžra znači napuštanje zla, grijeha i borbu protiv moralnih poroka i društvenih bolesti. Hidžra predstavlja moralnu snagu, svijest i odanost istini i plemenitoj ideji, te samoprijegor i požrtvovanost za tu uzvišenu ideju. To je bio temelj i garancija svih budućih uspjeha i pobjeda, koje su iskreni sljedbenici prave vjere doživjeli. Pobjeda ljudskog duha nad materijom — to je suština Hidžre. Da nije bilo Hidžre, ne bi se mogla formirati nova zajednica. Hidžra je trenutak kad je broj muslimana počeo rasti i danas dostigao preko milijardu muslimana. To je trenutak kad je svjetlo islama navijestilo svoje prelaženje preko granica Arabije i do danas nije ostavilo ni jednog kontinenta a da ga nije obasjalo. Od Hidžre muslimani prvi put stupaju u život kao jedna jaka zajednica i o njoj se kroz kratko vrijeme počelo na svim stranama svijeta ozbiljno voditi računa. Konstituiranje muslimana u Zajednicu, nakon Hidžre, predstavlja njihovo zakoračenje u povijesti i uspostavljanje okvira za nastanak jednog impozantnog društvenog i duhovnog sistema. Izraz »Hidžra« je teško prevesti, jer se ne radi o običnoj već o ideološkoj seobi. Uzvišeni kaže:»Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao — oni neće vjerovati« (2:6). I kao rezultat takvog stanja, uslijedila je odluka Hidžre.
Ako posmatramo sebe i svoje življenje onda možemo reći da se i kod nas, u svim sredinama gdje žive muslimani, odvija i mora odvijati hidžret u tom smislu da svoju misao, aktivnosti, i rad po islamu podignemo na viši stupanj, kako bi tom Božijem emanetu dali dostojno mjesto u životu. Svi smo mi dužni da se interesiramo, poučavamo, da tražimo znanje i istinu, a kad spoznamo, obavezni smo da se prema islamu i svemu onome što je islamsko ne ponašamo kao prema nečem teškom, što je, kao, opterećenje, već da islamske dužnosti i obaveze izvršavamo sa najvećom radošću i zadovoljstvom. Kad to kod muslimana postane svakodnevna praksa, on to obavlja sa lahkoćom. Raditi i živjeti po vjerskim propisima, znači istinski biti privržen. Nije dovoljno znati da vjera zahtijeva izvršenje jedne određene dužnosti, veli Ibn Haldun, ako se ta dužnost ne izvršava. Međutim, pravo znanje i opredjeljenje je ono koje postaje praksa, živa vjera, gdje se ne ostaje na riječima, već se prelazi u akciju. Dakle, poruka hidžre je da muhadžiri postaju istinski praktičari u vjeri, da vjerske dužnosti i istine sprovode u životu, a ne, da se one zadržavaju samo u njihovom znanju. Treba znati, kako kaže Muhammed, s.a., da znanje po kom se ne radi samo udaljava od Allaha, dž.š. Isto tako, kazao je, da onaj ko zna, a ne radi po tom znanju, nalikuje na svijeću koja drugima svijetli, a sama sebe zaklanja i izgara. 
Živjeti na putu umnosti i mudrosti poruka je hidžreta, boriti se protiv nastranosti strasti jer, ukoliko strasti i prohtjevi zagospodare čovjekom, onda život gubi smisao, pošto se čovjek, izgubivši prava ljudska svojstva, prepušta nekontroliranim čulnim uživanjima, zabranjenom bogaćenju, kocki, alkoholu, bludu i svemu onome što je u suprotnosti sa islamom i općim ljudskim načelima. On postaje slab borac koji i sam pobijeđen ne može da se bori protiv zla, niti više uopće nastoji činiti dobro. Hidžret traži odricanje, borbu, u prvom redu sa vlastitim slabostima i stranputicom, traži najveću humanizaciju života, jer Muhammed, s.a., u jednom svom poznatom hadisu veli: “Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali ljudi, a muhadžir je onaj ko prestane raditi sve ono što je Allah zabranio.” Hidžra je oslobađanje čovjeka od robovanja nastranostima, svojim strastima, prohtjevima i čulnim uživanjima. Čovjek koji nadvlada svoje strasti iznad je meleka, a koga nadjačaju njegovi životinjski nagoni on je ispod nerazumnih bića na Zemlji. Ko traži smisao i pravi život u nastranostima, on, zaista, ne zna šta je pravi život. Pravi život se ne sastoji u tome, jer to nudi san koji odvodi u mrtvilo iz kog je vrlo teško izići. Pripadnik imana u to ne smije zapasti, ne smije se tako nisko spustiti, da čini zabranjeno, da sam sebe liši istinske ljubavi, pravog stila, sadržine i oblika življenja, časti, dostojanstva i ugleda pravog čovjeka.
Hidžretska era počinje 1. muharrema 622. godine. Od toga vremena počinje nov period ne samo u povijesti islama nego i u povijsti čitavog čovječanstva. U jednom predanju se kaže, da je h. Omer primio iz neke pokrajine izvještaj u kome se govorilo o nekom događaju u mjesecu šabanu. Kako stvar nije bila jasna, na koji se šaban odnosi, to je dalo povoda, da se stavi na dnevni red pitanje islamskog kalendara. U Alejhisselamovom životu isticala su se četiri događaja, od kojih je svaki mogao biti uzet za početak islamske ere. Ta četiri velika trenutka su: Alejhisselamovo rođenje, prva objava, Hidžret i Poslanikova smrt. Hareti Alija istupa sa prijedlogom, da se Hidžret uzme za početak islamske ere. Obrazlažući svoj prijedlog, reče: »Hidžret je rastavio istinu od laži i iskrene vjernike od licemjernih. On je doprinio, da islam zasja punim svojim sjajem!«
Ovaj prijedlog dopao se Hazreti Omeru, a i drugima, pa su ga odmah prihvatili. Svi narodi, od početka svijeta, označavali su, a i danas označavaju, dane svoje povijesti. Stari Grci brojili su godine od prve olimpijade, Rimljani od osnivanja Rima, Židovi od stvaranja svijeta, kršćani od Isaova rođenja, a muslimani od Muhamedovog seljenja iz Mekke u Medinu. Neke godine Muhamedovog a. s. poslanstva nazvane su prema važnijim događajima. Tako, npr., godinom smrti Ebu Taliba i hazreti Hatidže prozvana je »godinom žalosti«, prva godina po Hidžri »godinom dozvole za oružanu odbranu«, osma godina po Hidžri »godinom osvojenja«, jer je te godine osvojena Mekka, deveta godina»godinom izaslanstva«, a deseta »oprosnom godinom«, jer se te godine Božji Poslanik oprostio u Mekki sa ashabima i navijestio da će se za kratko vrijeme preseliti na drugi svijet.
I na kraju današnjeg obraćanja naveo bih i neke pouke hidžre o kojima se trebamo zamisliti, a to su: Opći interesi imaju prednost pred pojedinačnim interesima; Muslimani moraju živjeti kao prava i istinska braća braća u svojoj vjeri; Muslimani moraju jedan drugog nesebično pomagati i voljeti se samo radi Allaha dž.š. a ne zbog nekakvgog dunjalučkog interesa; uvijek se čvrsto pouzdavati u Allaha, dž. š. , kao što su se pouzdavali i prvi muslimani, pošteno raditi, strpljivo podnositi sve životne tegobe, miriti zavađene, dijeliti od svog imetka onima kojima je to potrebno, boriti se protiv svih zala i u svemu postupati prema načelima Časnog Kur’ana i Sunneta Resulullahova u skladu s kur’anskom više puta ponovljenom porukom: »Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!«
Stupajući sutra u novu 1432. godinu treba da svi donesemo jedan veliki zavjet, da ćemo služiti istinama islama, da ćemo slijediti odredbe njegove i da ćemo se boriti za napredak islamskih ideja. Islamski/muslimanski svijet, naročito u novije doba, počeo je proslavljati hidžretsku Novu godinu. To je zaista lijep običaj, jer je taj dan jedan od najvećih u povijesti islama.
Neka nam Uzvišeni podari snage da u Novoj 1432. hidžrestkoj godini ostavimo sve što ne valja, što je loše za nas ali i za druge ljude. Neka nam Nova 1432. h.g. bude nova prilika i šansa da svoj život u potpunosti promjenimo, životom s kojim će biti zadovoljan prvo Uzvišeni i svi radosni oni s kojima djelimo dunjalučke minute i sate. Neka nam ova 1432. h.g. ostane zapamćena kao i prethodna (godina početka izgradnje IC), kao godina kada ćemo ako Bog da završiti i sutra otvoriti Islamski centar, time ispuniti svoj dugogodišnji san. Neka Vam je hairli i berićetna Nova hidžretska godina.
Hidajet Hasanović
