Podjeljeni paketići i proučen mevlud za Novu 1432. hidžretsku godinu

paketići_5U organizaciji Muallimskog vijeća i džematskog Odbora džemata Zamet, u nedjelju 06.12.2010. godine poslije podne namaza upriličena je svečanost u prostorijama džemata Zamet u Kružnoj ulici 6, mevludski program sa polaznicima vjeronauka. Valja spomenuti da su svečanosti prisustvovali predstavnici svih džemata: MIZ Rijeka, Crikvenica, Krk i stotinjak drugih džematlija, predsjednik MIZ Rijeka sa svojim članovima i predstavnici i članovi drugih džematskih odbora. Pored najmlađih polaznika Islamskog vjeronauka koji su svojim recitacijama i ilahijama uljepšali svečanost, učenju mevludskog programa pridružile su se naše dugogodišnje džematlije koji su na tradicionalni način sa imamima i muallimom učili mevlud. Također, vrijedno spomena jeste da smo u subotu organizirali podjelu 200 paketića svim polaznicima Islamskog vjeronauka sa prostora Medžlisa, gdje se odazvao do sad najveći broj djece. Ovogodišnjem činu, podjele paketići_4bovogodišnjih paketića, treba biti zahvalan džematskom Odboru džemata Zamet koji je u financijskom smislu podržao i realizirao ovaj projekt. Nakon zajedničkog učenja mevluda, ilahija i recitacija, džematu se obratio Glavni imam MIZ Rijeka Hajrudin ef. Mujkanović, nakon čega je proučena dova a fatihom se prisjetilo svih vrijednih džematlija Islamske zajednice u Rijeci, koji su dali svoj nesebičan doprinos razvoju i napredku Zajednice. Nakon mevluda upriličeno je zajedničko druženje u prostorijam džemata, a to prioje svega zahvaliti našim vrijednim džematlijkama koje su se kao i do sad svaki put potrudile da sve počaste prigodnim domjenkom.

Govor Glavnog imama na mevludskom programu Nove 1432. hidžretske godine

mevlud_1432_1Hidžra je događaj koji je izmijenio tok povijesti  islama i znači puni procvat islamske misli. Hidžra nije bježanje pred opasnostima, nego traženje druge, plodnije i pogodnije sredine za ši­renje i razvoj islama i muslimana. Hidžra predstavlja vrhunsku žrtvu, koju čovjek može podnijeti (ostavljajući imetak, obitelj i rod­binu), da bi otišao braći, koja su mu bliža po srcu, duši i uvjerenju. Hidžra je razdvojila istinu od neistine. Džihad (borba na Božijem putu) je jedna od glavnih poruka hidžre. Hidžra je najjača inspiracija i podstrek iskrenim muminima.Smisao hidžre bi trebalo da bude i smisao na­šeg života.  Hidžra znači početak šire primjene islamskih principa u socijalnom i kulturnom životu naroda. Hidžra je izbjeglištvo pred tiranijom i nasiljem. Hidžra je velika socijalna i duhovna revolucija. Hidžra je krupna prekretnica u razvitku čovje­čanstva, koja se odigrala voljom Svemogućeg Bo­ga. Zato je Alejhiselam odgovorio ashabima, kad su ga pitali: koja je Hidžra najbolja, — »ona koja vodi Božjem zadovoljstvu.« Hidžru čini svatko od nas tko napušta zlo i usaglašava svoj život za Božjim zakonima. Hidžra znači napuštanje onog što Allah dž. š. ne voli, a istovremeno i napor ka onom što Njemu čini zadovoljstvo.  Koliko je veliki taj događaj, vidi se već i po tome što je on uzet za početak islamske ere.  Hidžret je predstavljao prekretnicu u životu prvih muslimana. Od tog događaja, islam više nije bio slab i nejak, on je postao stabilan i učvrstio svoje temelje. Prva razrada islamske misli i njena praktična pri­mjena počinje sa Hidžretom.  Hidžra nosi u sebi misao kretanja, akcije, pro­mjene i obnove, nosi misao oživotvorenja islamske misli u svakom povijesnom  trenutku. Hidžra nam govori da se ništa samo od sebe, bez žrtava, truda i dobro smišljenih i proučenih pla­nova i metoda, ne postiže i ne ostvaruje.  Hidžra je moralni i duhovni pojam koji u psiholo­giji razvitka islama označava sazrijevanje vjerskih uvjerenja, produbljenu ideju zajedništva, čovječ­nosti i pravde. Hidžra je velika prekretnica u povijsti islama, jer poslije nje Muslimani osnivaju samostalnu zajedni­cu i rade na organizovanju prve islamske države u Medini.  Hidžra znači krajnje predanje Božjoj Istini u ko­joj su sagorijevali prvi muslimani. Da nije bilo Hidžre ne bi bilo ni Bedra, a ni gran­diozne islamske civilizacije.

paketići_3Hidžra je veliki događaj u širenju islama.  Hidžra znači napuštanje zla, grijeha i borbu pro­tiv moralnih poroka i društvenih bolesti. Hidžra predstavlja moralnu snagu, svijest i oda­nost istini i plemenitoj ideji, te samoprijegor i po­žrtvovanost za tu uzvišenu ideju. To je bio temelj i garancija svih budućih uspjeha i pobjeda, koje su iskreni sljedbenici prave vjere doživjeli.  Pobjeda ljudskog duha nad materijom — to je suština Hidžre.  Da nije bilo Hidžre, ne bi se mogla formirati nova zajednica. Hidžra je trenutak kad je broj muslimana počeo rasti i danas dostigao preko milijardu muslimana. To je trenutak kad je svjetlo islama navijestilo svoje prelaženje preko granica Arabije i do danas nije ostavilo ni jednog kontinenta a da ga nije obasjalo. Od Hidžre muslimani prvi put stupaju u život kao jedna jaka zajednica i o njoj se kroz kratko vri­jeme počelo na svim stranama svijeta ozbiljno vo­diti računa. Konstituiranje muslimana u Zajednicu, nakon Hidžre, predstavlja njihovo zakoračenje u povijesti i uspostavljanje okvira za nastanak jednog impozantnog društvenog i duhovnog sistema.  Izraz »Hidžra« je teško prevesti, jer se ne radi o običnoj već o ideološkoj seobi. Uzvišeni kaže:»Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao — oni neće vje­rovati« (2:6).  I kao rezultat takvog stanja, uslijedila je odluka Hidžre.

mevlud_1432_2Ako posmatramo sebe i svoje življenje onda možemo reći da se i kod nas, u svim sredinama gdje žive muslimani, odvija i mora odvijati hidžret u tom smislu da svoju misao, aktivnosti, i rad po islamu podignemo na viši stupanj, kako bi tom Božijem emanetu dali dostojno mjesto u životu. Svi smo mi dužni da se interesiramo, poučavamo, da tražimo znanje i istinu, a kad spoznamo, obavezni smo da se prema islamu i svemu onome što je islamsko ne ponašamo kao prema nečem teškom, što je, kao, opterećenje, već da islamske dužnosti i obaveze izvršavamo sa najvećom radošću i zadovoljstvom. Kad to kod muslimana postane svakodnevna praksa, on to obavlja sa lahkoćom. Raditi i živjeti po vjerskim propisima, znači istinski biti privržen. Nije dovoljno znati da vjera zahtijeva izvršenje jedne određene dužnosti, veli Ibn Haldun, ako se ta dužnost ne izvršava. Međutim, pravo znanje i opredjeljenje je ono koje postaje praksa, živa vjera, gdje se ne ostaje na riječima, već se prelazi u akciju. Dakle, poruka hidžre je da muhadžiri postaju istinski praktičari u vjeri, da vjerske dužnosti i istine sprovode u životu, a ne, da se one zadržavaju samo u njihovom znanju. Treba znati, kako kaže Muhammed, s.a., da znanje po kom se ne radi samo udaljava od Allaha, dž.š. Isto tako, kazao je, da onaj ko zna, a ne radi po tom znanju, nalikuje na svijeću koja drugima svijetli, a sama sebe zaklanja i izgara. paketići_1Živjeti na putu umnosti i mudrosti poruka je hidžreta, boriti se protiv nastranosti strasti jer, ukoliko strasti i prohtjevi zagospodare čovjekom, onda život gubi smisao, pošto se čovjek, izgubivši prava ljudska svojstva, prepušta nekontroliranim čulnim uživanjima, zabranjenom bogaćenju, kocki, alkoholu, bludu i svemu onome što je u suprotnosti sa islamom i općim ljudskim načelima. On postaje slab borac koji i sam pobijeđen ne može da se bori protiv zla, niti više uopće nastoji činiti dobro. Hidžret traži odricanje, borbu, u prvom redu sa vlastitim slabostima i stranputicom, traži najveću humanizaciju života, jer Muhammed, s.a., u jednom svom poznatom hadisu veli:  “Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali ljudi, a muhadžir je onaj ko prestane raditi sve ono što je Allah zabranio.” Hidžra je oslobađanje čovjeka od robovanja nastranostima, svojim strastima, prohtjevima i čulnim uživanjima. Čovjek koji nadvlada svoje strasti iznad je meleka, a koga nadjačaju njegovi životinjski nagoni on je ispod nerazumnih bića na Zemlji. Ko traži smisao i pravi život u nastranostima, on, zaista, ne zna šta je pravi život. Pravi život se ne sastoji u tome, jer to nudi  san koji odvodi u mrtvilo iz kog je vrlo teško izići. Pripadnik imana u to ne smije zapasti, ne smije se tako nisko spustiti, da čini zabranjeno, da sam sebe liši istinske ljubavi, pravog stila, sadržine i oblika življenja, časti, dostojanstva i ugleda pravog čovjeka.        

Hidžretska era počinje 1. muharrema 622. godi­ne. Od toga vremena počinje nov period ne samo u povijesti islama nego i u povijsti čitavog čovječan­stva. U jednom predanju se kaže, da je h. Omer pri­mio iz neke pokrajine izvještaj u kome se govorilo o nekom događaju u mjesecu šabanu. Kako stvar nije bila jasna, na koji se šaban odnosi, to je dalo povoda, da se stavi na dnevni red pitanje islamskog kalenda­ra. U Alejhisselamovom životu isticala su se četiri događaja, od kojih je svaki mogao biti uzet za po­četak islamske ere. Ta četiri velika trenutka su: Alejhisselamovo rođenje, prva objava, Hidžret i Po­slanikova smrt. Hareti Alija istupa sa prijedlogom, da se Hidžret uzme za početak islamske ere. Obrazlažući svoj prijedlog, reče: »Hidžret je rastavio istinu od laži i iskrene vjernike od licemjernih. On je doprinio, da islam zasja punim svojim sjajem!«

Ovaj prijedlog dopao se Hazreti Omeru, a i dru­gima, pa su ga odmah prihvatili. Svi narodi, od početka svijeta, označavali su, a i danas označavaju, dane svoje povijesti. Stari Grci brojili su godine od prve olimpijade, Rimljani od os­nivanja Rima, Židovi od stvaranja svijeta, kršćani od Isaova rođenja, a muslimani od Muhamedovog seljenja iz Mekke u Medinu. Neke godine Muhamedovog a. s. poslanstva na­zvane su prema važnijim događajima. Tako, npr., godinom smrti Ebu Taliba i hazreti Hatidže prozvana je »godinom žalosti«, prva godina po Hidžri »go­dinom dozvole za oružanu odbranu«, osma godina po Hidžri »godinom osvojenja«, jer je te godine os­vojena Mekka, deveta godina»godinom izaslan­stva«, a deseta »oprosnom godinom«, jer se te go­dine Božji Poslanik oprostio u Mekki sa ashabima i navijestio da će se za kratko vrijeme preseliti na drugi svijet.

I na kraju današnjeg obraćanja naveo bih i neke pouke hidžre o kojima se trebamo zamisliti, a to su: Opći interesi imaju prednost pred pojedinač­nim interesima; Muslimani moraju živjeti kao prava i istinska braća braća u svojoj vjeri;  Muslimani moraju jedan drugog nesebično pomagati i voljeti se samo radi Allaha dž.š.  a ne zbog nekakvgog dunjalučkog interesa; uvijek se čvrsto pouzdavati u Allaha, dž. š. , kao što su se pouzdavali i prvi muslimani, pošteno raditi, strpljivo podnositi sve životne tegobe, miriti zavađene, dijeliti od svog imetka onima kojima je to potrebno, boriti se protiv svih zala i u svemu po­stupati prema načelima Časnog Kur’ana i Sunneta Resulullahova u skladu s kur’anskom više puta po­novljenom porukom: »Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslani­ku!«

Stupajući sutra u novu 1432. godinu treba da svi do­nesemo jedan veliki zavjet, da ćemo služiti istina­ma islama, da ćemo slijediti odredbe njegove i da ćemo se boriti za napredak islamskih ideja. Islamski/muslimanski svijet, naročito u novije doba, počeo je proslavljati hidžretsku Novu godinu. To je zaista li­jep običaj, jer je taj dan jedan od najvećih u povijesti islama.

Neka nam Uzvišeni podari snage da u Novoj 1432. hidžrestkoj godini ostavimo sve što ne valja, što je loše za nas ali i za druge ljude. Neka nam Nova 1432. h.g. bude nova prilika i šansa da svoj život u potpunosti promjenimo, životom s kojim će biti zadovoljan prvo Uzvišeni i svi radosni oni s kojima djelimo dunjalučke minute i sate. Neka nam ova 1432. h.g. ostane zapamćena kao i prethodna (godina početka izgradnje IC),  kao godina kada ćemo ako Bog da završiti i sutra otvoriti Islamski centar, time ispuniti svoj dugogodišnji san.  Neka Vam je hairli i berićetna Nova hidžretska godina.

Hidajet Hasanović