Povodom Dana džamija

5bb9f31fad2cf6b4be7606e84adb44afic_rijeka_velika_slika (140 x 98)

Svaki put kad krenemo u džamiju, trebalo bi da se upitamo; zašto idem u džamiju, zbog koga idem, šta želim svojim odlaskom u džamiju, itd. Ovo preispitivanje nema za svrhu sumnju u našu želju za dolaskom u džamiju, već utvrđivanje povoda i razloga te želje. Da li mi je džamija u srcu, volim li ja svoga Gospodara koji je tako Milostiv i Dobar prema meni, poštujem li ja sunnet svog Poslanika Muhameda a. s., ili imam neke sasvim druge ciljeve? Upitajmo sebe; kakav je naš odnos spram džamije? Imam li obraza kazati za neku od džamija; to je moja džamija, ja pripadam tom džematu i tome slično. Uzvišeni Allah kaže: “Allahove džamije grade oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na pravom putu.” Džamije su gradili i o njima se brinuli oduvijek dobri, čestiti ljudi, vjernici i vjernice u čijim srcima ima ljubavi za džamiju. Gradnja džamije se ne završava zvaničnim otvaranjem džamije ili proklanjavanjem džamije kako to mi volimo kazati.  Tek tada izgradnja počinje, jer džamija nije svrha sama sebi, džamija nije slika koju trebamo okačiti na zid, da nam ukrasi životni prostor, nit da samo odmaramo oči u njenoj ljepoti, svaka džamija ima svoj zadatak, ima svoju misiju, ima svoj životni cilj.  Nakon dolaska u Medinu, Muhammed a.s. počinje izgradnju džamije, koja se neće samo koristiti za obavljanje namaza, već i kao prostor dogovaranja, prostor u kome su donošene odluke o bitnim stvarima društva, kao mjesto podučavanja, učenja Kur’ana i njegova tumačenja, rješavanje socijalnih problema, upravljanja državom itd.  Poslanikova s.a.v.s. džamija je bila mala, jednostavna i skromna. Nije imala ukrašene zidove, niti debelu i udobnu prostirku. Sa munare se čuo poziv prvog mujezina Bilala, bez ozvučenja, ali su se tom pozivu odazivali svi ashabi. Sva skromnost Poslanikove s.a.v.s. džamije je bila kompenzirana njegovim prisustvom, kao i prisustvom ashaba r. a., koji su ukrašavali tu skromnu džamiju, jer najbolji ukras džamije je njen džemat. U našim prilikama, džamija je često svedena na objekat u kojem je samo džuma-namaz dobro posjećena, dok se na ostalim vaktovima stalne džematlije prebroje na prste jedne ili obje ruke. Prije posljednje agresije, neke naše džamije su bile u potpunosti izgubile svoju pravu funkciju, te su neke postale spomenicima kulture, koji su se posjećivali od strane turističkih grupa, više nego od samih muslimana. I sami smo se divili njihovoj arhitekturi, potpuno izgubivši osjećaj da su te džamije građene da bi se u njima Allahu padalo na sedždu i održavao džemat u pravom smislu rijeci. Danas malo ima napretka, džamija polahko, ali sigurno dobija sve više na važnosti u svakodnevnom životu čovjeka muslimana, zauzima svoje mjesto, i počinje da obavlja svoju zadaću, svoju misiju. Iako su se vremena promijenila, Poslanik a. s. nije tu među muslimanima, ali ostavio nam je svoj sunnet i hadis, džamije su tu među nama, i muslimani treba da imaju zdrav odnos spram džamije.  S vremenom i uloga džamije se pomalo mijenja, uloga džamije nekad i danas nije ista, zato muslimani te promjene treba da razumijevaju na pravilan način. Džamija u našem svakodnevnom životu mora biti i subjektom, a ne samo objekat naše životne priče. Džamija je mjesto gdje se na ispravan način gradi ljudska svijest, međusobno poštovanje, uvažavanje, gdje se odgaja čovjek, liječe ljudska srce, čiste ljudske duše. Džamija je i izvor gdje žedne duše utoluju svoju žeđ, mjesto gdje se oronula tijela osvježavaju od dunjalučke svakodnevnice.  Ali džamija je mjesto gdje se pruža ruka pomirenja, traži halala od onoga kome smo zulum učinili, moli za oprost grijeha, priznaju vlastite greške, zahvaljuje na blagodatima Allahu dž. š. itd. Naravno neke od uloga džamije uvijek će ostati iste i nepromjenjive. Džamije su oduvijek bile izvor dobrih, čestitih, razumom obdarenih ljudi, vjernika i vjernica na koje se možeš pouzdati, i kojima sve možeš povjeriti. Nekada i ne sutimo koliko nam džamija doprinosi, koliko nam dobra donosi, koliko smo uistinu sretni što imamo džamije koje su jedna posebna Allahova blagodat. Drugi to dobro uočavaju, naročito oni kojima baš i nismo dragi. To će nam najbolje pokazati sljedeće: Ferhadija džamija je bila jednom od najljepših i najstarijih džamija u BiH i jedna je od 614 potpuno porušenih džamija u protekloj agresiji. Pored 614 porušenih džamija još je oštećeno 307 džamija, što čini 80% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžida, potpuno porušeno njih 218, dok je ostećen 41 mesdžid, što čini procenat od 46,%.  Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, 4 potpuno uništene i 5 oštećenih tekija, 37 potpuno uništenih i 7 oštećenih turbeta, te 405 uništenih i 149 oštećenih drugih vakufskih objekata, što znači da je je ukupno potpuno uništeno 1337, a oštećeno 527 objekata. Oni su znali da je džamija stjecište vjerničkih srca, da iz džamije polazi svaka organizacija, pokret, progres koji vodi Allahovo zadovoljstvu, a time i napredovanju muslimana. Džamija nije samo zgrada, džamija je prije svega džemat, a zadaća džemata je da pozove, okupi i ujedini srca i ciljeve muslimana u cilju zajedničkog prosperiteta vjernika. Da bismo išli na bolje trebamo znati, ko smo, šta želimo od svog života, čemu stremimo, ali ponekad osluhnuti šta to drugi žele iskorijeniti kod nas, a onda to dobro čuvati. Naše kuće su uzalud sagrađene ako u njima nema nas, nema porodice, potomstva, sloge, rahatluka, ako nema islamskog života. I džamije mogu biti svjedoci protiv nas pred Allahom dž. š. ako budu prazne, bez nas, bez džemata, bez sloge, bez jedinstva. Naš džemat je naša porodica, zajednička riječ je naš rahatluk, naša budućnost su dobro odgojena djeca i jake porodične veze, a sve je to rezultat džamije. Ukras naših džamija, naše zajednice, dika svi nas je naš džemat, jer ako nema džemata nema ni nas. I svaki onaj ko neće da bude dio džemata ne može biti ni dio nas. Današnja hutba je posvećena džamijama, jer se 7. maj obilježava kao Dan džamija.

Gospodaru naš, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu!

Hidajet ef. Hasanović