Prva hutba u Islamskom centru Rijeka

islamski centar mala 1

Hvala Uzvišenom Allahu koji nas je uputio i u srca nam dao iman da volimo, te gradimo i pomažemo izgradnju džamije ma gdje bilo na kugli zemaljskoj, u njima veličamo zajednički, u džematu i individualno Uzvišenog Gospodara, Jedinog, koji nas je sviju stvorio,  život dao i njemu se svi vraćamo, gdje ćemo polagati račun pred Apsolutnim, apsolutno pravedno bez dodavanja i oduzimanja. U Kur’anu je Svemogući rekao ko gradi, održava i moli se radi sebe u ime Boga, to su oni  koji u njih ulaze čisti, i žele da kroz vjeru dožive i izgrade vrhunac moralnosti i čestitosti i da povećaju vjeru u svojoj nutrini (duši) i da jačaju svoj iman iz dana u dan.

Gledano kroz povijest džamije (hramove su podizali božiji Vjerovjesnici za svoju sljedbu pravovjerne, radi bogobojaznosti i molitve, stojeći, pregibajući se, padajući ničice na sedždu veličajući samo Jednoga Boga. U tome imamo najbolji primjer kojeg nam prenosi Uzvišeni Kur’an kad govori o našem praocu Ibrahimu a.s. i njegovom sinu Ismailu a.s. i prvom hramu podignutom u ime Boga, radi molitve Njemu i zahvalnosti samo Njemu koji nam je podario život i sve ovozemaljske blagodati. Zato neka nam uvijek na jeziku bude zahvala  samo Allahu a salavat na sve vjerovjesnike te na posljednjeg Muhammeda a.s.

Poštovane džematlije,

Ovaj mubarek mjesec ramazan u 2012. g., te zajedničko obavljanje namaza u džematu dočekujemo u novoizgrađenom Islamskom centru. Nama živima i starijima poznata je ideja i zagovaranje izgradnja džamije s minaretom u Rijeci, davne 1984. g., kada smo zatražili od gradskih vlasti da nam se dodijeli zemljište kako bi sebi sagradili adekvatni molitveni prostor sa pratećim sadržajima, i u tijeku tih dvadeset i nešto godina stalno se inzistiralo na tome i eto ta dova upućivana Allahu dž.š. napokon je uslišana i primljena kod Gospodara nebesa i zemlje te Uzvišeni je omekšao srca onih koji  su nadležni bili u ovom Gradu te su dodijelili zemljište za izgradnju ovog Centra u kome smo. O ovome centru su ispisane već mnoge stranice od raznih analitičara, te novinara i naših vjerskih dostojanstvenika. Vjerujem da će o ovoj džamiji s obzirom na samu povijest svih događaja neko napisati oveću studiju jer ima dosta povijesnog materijala i različitih stavova od najboljih do onih loših stavova, ali  ipak moramo priznati da je daleko onih pozitivnijih stavova i mišljenja.

Poštovana braćo i sestre,

Ovo je sada nova povijest i jedna prekretnica za riječke muslimane, novi izazovi, dodatne obveze i odgovornosti u kreiranju islamske misli a i stavova i pozitivnijeg angažmana i ponašanja muslimana. Džamija je kroz povijest muslimana oduvijek bila neraskidiva spona između islama i muslimana. Ova riječka ljepotica treba da bude vječiti simbol, naš život, bilo, i da u njoj napajamo svoju dušu duhovnošću, jačamo svoje islamsko bratstvo, čistimo se od grijeha kao voda kad čisti prljavštinu. Zapamtimo, u nju ulazimo čisti pod abdestom radi i u ime Allaha, što znači da bi duhovno morali svaki puta izlaziti jači, trezveniji i pametniji, te duhovno i fizički homogeniji. Ako ne budemo takvi, svaki od nas mora se preispitati te kloniti se formalizma u vjeri, i nastojati sebe što ozbiljnije pripremiti u vjeri prije nego ga smrt stigne.

Draga braćo i sestre,

Uzvišeni Allah u Kur’anu  kaže: «Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!» (El-Džin,18, Kur’an) Muhammed a.s.kaže: «Ako vidite čovjeka kako običava ići u džamiju, posvjedočite mu vjerovanje u Allaha dž.š.» – Islamska povijest bilježi: «Prvo poslanikovo djelo u mjestu  Kubi bila je gradnja  džamije koja je ostala glasovita i poznata do današnjeg dana. To mjesto je nadomak Medine grada božijeg poslanika Muhammeda a.s.

Poštovana braćo i sestre,

Obveza svakog muslimana i muslimanke u Rijeci  je, stalno i neprikosnoveno interesovanje za džamiju, njeno održavanje, i s vremena na vrijeme posjećivanje kad god čovjek može  radi zajedničke molitve i individualne, jer zajednički  obavljen namaz u džamiji daleko je više nagrađen kod Uzvišenog Allaha nego individualno obavljen. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: «Mušrici nisu dostojni da se staraju o Allahovim hramovima kada sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će poništiti i u vatri će vječno ostati. Allahove hramove (džamije) podižu oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju i koji  namaz obavljaju  i zekat daju i koji se nikoga, osim Allaha, ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.» (Et-Tewbe 18, Kur’an. Iz ovih kur’anskih ajeta jasno je ko gradi džamije, kome su u srcu, te ko ih posjećuje i u njima veliča Uzvišenog Allaha, padajući ničice izgovarajući  riječi veličanja i zahvalnosti samo Jedinom.

Poštovana braćo i sestre,

Vjerovanje znači i prakticiranje, namaz, post, zekat, hadž, te ostali obredi sadržani u Kur’anu, neprakticiranje znači neistinsko ili površno vjerovanje. Ne budimo formalisti, do sada je moramo priznati loša praksa riječkih muslimana, zašto? Zato što slabo prakticiramo svoju vjeru, većina su se asimilirali, poprimili neislamske običaje, konzumiraju (haram) ono što je Bog zabranio, ne vodimo računa o halal prehrani, i ako u izvješću Agencije za halal-certifikat u Hrvatskoj ima oko 2800 proizvoda koje nose oznaku HALAL, ono što muslimani smiju slobodno konzumirati jer im je to dozvoljeno u Kur’anu. Muhammed a.s. nam je najbolji primjer šta znači vjerovati i kako prakticirati te se ponašati i komunicirati u duhu islamskog učenja.

Poštovana braćo i sestre,

Džamija je svjedok islamskog poimanja ravnopravnosti, demokratije, slobodoumnosti, toleraancije, ravnopravnosti, jednakosti, pobožnosti, u džamiji nema rasne, klasne, nacionalne razlike, razlika je jedino u bogobojaznosti, moralnosti i čestitosti. S pravom  možemo reći, kada muslimani  počnu zapostavljati džamiju u svom životu, oni se tada počnu udaljavati od islama, ne možemo reći , ja sam musliman i volim islam i Boga, a daleko  sam od džamije i vrlo rijetko posjećujem džamiju. Ako želimo  prosperitet, afirmaciju svoju kroz islam, onda je uvjet i prakticiranje svega što je naređeno u Kur’anu, a strogo se kloniti i čuvati onog što je u Kur’anu zabranjeno. Zapostavljanjem uloge  džamije, a u ovom slučaju džamije sa svim pratećim sadržajima. Dragi riječki muslimani, zapostavimo li svakodnevno prakticiranje islamskih propisa, to je najozbiljniji alarm da napuštamo postepeno islam, a onda rezultat toga dolazi u pitanje prihvatanje drugih  ideoloških učenja, novotarija, asimilacije, te gubljenje svoje tradicije i prihvatanja principa života koji su neislamski odnosno strani islamu, a to je iščeznuće iz onoga što si bio, to je poraz i gubitak i na ovom svijetu a i na Onostranom svijetu. Kada džamije u našem životu zauzmu onakvu ulogu kakvu je imala u Muhammedovom a.s. životu, onda ćemo moći reći da smo džamiji dali mjesto koje ona treba da zauzme u islamu i ispunili smo našu obvezu koju od nas Kur’an traži. Moramo istaći i priznati, dragi riječki muslimani, mi živimo u dijaspori, podvrgnuti raznim iskušenjima neislamskog življenja, zato moramo biti angažovaniji, svjesniji i trezveniji. Zato nije ni čudo da su mnoge skupine muslimana u dijaspornim mjestima kroz povijest iščezle i nestale. Nisu mogli kroz povijest da sačuvaju svoj vjerski i nacionalni identitet.

Dragi riječki muslimani i muslimanke,

Velika je važnost ovog islamskog centra, kojeg smo tražili i gradili decenijama, i još ga nismo u potpunosti završili, još treba strpljenja i materijalnih odricanja kako bismo sve funkcije ovog  prelijepog centra stavili u funkciju. I kada ga u potpunosti završimo trebat će i onda materijalnih odricanja za normalno funkcioniranje postojećih sadržaja. Muhammed a.s. kaže:»Ponašajte se na ovom svijetu kao da ste gosti, a neka džamije budu kao domovi vaši….Neka vas vaši prohtjevi  i strasti ne zanesu pa da gradite palače u kojima nećete stanovati, ili da gomilate blago koje nećete trošiti, ili da žudite za onim što niste u mogućnosti postići…» Dragi riječki muslimani, vi ste svojim redovnim članstvom te dobrovoljnim prilozima, aktivnim učešćem doprinjeli u razvoju i preobražaju te rastu ove Zajednice. Kur’an potvrđuje da na tom časnom zadatku mogu uspjeti samo: «…Oni koji imaju čvrstu vjeru u Boga, koji imaju čvrstu namjeru, koji namaz obavljaju i zekat redovno daju, jer namaz štiti čovjeka, a zekat štiti njegov imetak!» (Kur’an) Ušli smo u mjesec posta, ibadeta u kome ne smije biti licemjera i u kome se čovjek duhovno usavršava, da u tajnosti kada ga ne vidi niti jedan čovjek, bude poslušan Bogu. Ruke, jezik, oko, uho i nos moraju se kloniti ružnih djela. Drage džematlije i džematlijke ovog podneblja, klanjajte da bi se sačuvali poroka. Postite da biste bili zdraviji, bogobojazniji i socijalniji. Udijelite sadekatu-l-fitr i zekat. Ne dozvolite sebi da na riječkom Korzu, ili bilo gdje u tijeku ramazana pokazujete prkos i oholost ne posteći, jer zaista oholi i oni koji prkose neće dobro završiti ni na ovom, a pogotovo na Onostranom svijetu. Pokajmo se Uzvišenom i pokažimo identifikaciju prema svojoj vjeri i tradiciji. Pomozimo sebi i svojoj Zajednici kroz vjeru. Nemojmo dozvoliti da kroz raskol i haram pomažemo sotoni (šejtanu), jer na taj način gubimo svoju vjeru, identitet i tradiciju. Prošlost je nemoguće vratiti, a od kukanja i kajanja pod stare dane nema puno koristi. A znajmo, sa istinom se moramo suočiti.

-Ovaj nas Islamski centar obvezuje da čuvamo Islamsku zajednicu i njen integritet koji se bazira na međuljudskom povjerenju i uvažavanju te istinskom radu i moralnom ponašanju, ostati dosljedan islamskim principima i hrabriti sve članove naše zajednice da ustraju na putu dobrote, pravednosti, radinosti i odgovornosti.

-Zajedno s našom ulemom dužni smo čuvati čistoću našeg vjerskog učenja i vjerodostojnost naše vjerske prakse pred svim izazovima teških vremena kojima je danas, više nego ikada, izložen cijeli islamski ummet. Brze promjene u svijetu ulemu stavlja na klizavi rub egzistencije. Ulema i svi pravovjerni moraju služiti jedino Allahu i muslimanskoj zajednici i mora biti duboko svjesna odgovornosti za amanet.

-Rad o ovom Islamskom centru mora biti javan i transparentan. U kreiranju rada i života ovog centra trebali bi sudjelovati svi oni koji pripadaju Zajednici i koji mogu dati svoj doprinos. Kritička pažnja javnosti treba da doprinose boljim i većim rezultatima u promicanju i unapređivanju općih i zajedničkih interesa Islamske zajednice.

-Izrada strateških planova za opće dobro koje će dati pravi sadržaj ovome centru.

-Dijalog predstavlja princip prema kojem se odvijaju međusobni odnosi to jača suradnju. Jer ako jedan samo govori, a drugi samo sluša, tu nema dialoga. U Kur’anu je dijalog preporučen pa makar bila i različita mišljenja, imamo primjer u posljednjem poslaniku Muhammedu a.s.

-Modernost je dijete tradicije, kao što je tradicija majka modernosti. Slijediti duh i dah modernosti ukoliko poštuje i ne negira tradiciju.

-Ovaj centar mora biti izvor solidarnosti među muslimanima, danas nam je to potrebnije više nego ikada ranije. Iznevjerit ćemo sami sebe i učenje časnog Kur’ana ako tu solidarnost među nama upravo sada ne dovede do djela i konkretnih sadržaja. Ne možemo očekivati solidarnost drugih prema nama ukoliko sami među sobom nismo solidarni.

-Ovaj centar treba adekvatno biti zastupljen u medijalnom prostoru PGŽ-e i šire. Trebamo napraviti i definirati plan djelovanja s našim Mešihatom. Mediji su danas vrlo bitni i mogu biti od velike koristi ako se postavi platforma dobra za djelovanje.

-U ovom centru trebamo primarno nastaviti i još više ojačati prijateljske odnose sa svim vjerskim zajednicama na ovim prostorima i šire. Težiti i ustrajati na toleranciji iznositi ono što nas povezuje i zbližava.

-Moramo biti spremni živjeti za islam na ovim Europskim prostorima, te za sadržaje u ovom Islamskom centru, a to od nas traži odricanja; materijalna, intelektualna i fizička, mislim na prisustvo u ovom Centru kad god možemo i kad nam situacija dozvoljava.

-U ime riječkih muslimana i PGŽ-e, zahvalio bih se Mešihatu, te dosadašnjem Muftiji i predsjedniku Mešihata hadži prof. Ševki Omerbašiću i hadži Halidu Jasinu na svemu što su uradili za ovaj centar i riječke muslimane. Jer bez zajedničkog rada, slušanja i provođenja odluka Mešihata nezamislivo bi bilo ovo  realizirati. Kroz ovaj centar se vidi homogenost muslimana u Republici Hrvatskoj koja će se ako Bog da nastaviti. Svaka džamija i molitveno mjesto kao vakufsko dobro, dobro je svih muslimana u Republici Hrvatskoj i trebamo te prostore konzumirati na najbolji način.

-Uzvišeni Allahu uputi nas na pravi put s kojim si Ti zadovoljan, podari nam zdravlje i nafaku kako bismo služili općem i našem dobru. Daj snage i vjere riječkim muslimanima i svim da ustraju samo u dobru i da ovaj kratki život podvrgnut raznim iskušenjima okončamo s tvojim imenom u našem srcu i jezikom izgovarajući. Bože uputi nas na pravi put a ne na puteve koji su zalutali. Amin, amin, amin! Ja rabbe-l- alemin!!!

20.07.2012. g., petak                                  pripremio: h. Adem ef. Smajić, prof.