Hutba – Pravednost u životu vjernika

Pravednost u životu vjernika

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na najčasnijeg, najodabranijeg, najpotpunijeg, najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Svakog petka hatibi širom svijeta završavaju hutbu sa jednim kur’anskim ajetom koji je veoma kratak, ali je jezgrovit i nosi u sebi niz naredbi i zabrana. Taj ajet glasi:“Uistinu Allah naređuje pravdu, dobročinstvo, i da se bližnjima udjeljuje, a zabranjuje razvrat i sve što je odvratno i nasilje; On vas savjetuje da pouku primite.” (En-Nahl, 90)

Es-Sa´bî prenosi od Ibn-Besira bin Nuhejka, koji kaže: Čuo sam Ibn-Mesuda da kaže: “Najsadržajniji ajet u Kur’anu je u poglavlju ‘Pčele’. Ovaj ajet na džumi namazu je uveo hazreti Omer ibn Abdulaziz za vrijeme svoje vladavine. Do tog perioda koje je bilo ispunjeno borbom za vlast između abasija i emevija jedni su druge proklinjali čak sa mimbera smatrajući ih svojim neprijateljima. Tako je Omer uveo da se umjesto međusobnog proklinjanja muslimani pozivaju ka onome što je dobro, a da se klone zla i svega negativnog. I doista ovo je divan ajet za onoga ko želi pouku da primi. U ovom ajetu imamo tri naredbe i tri zabrane. Uzvišeni Allah nas obavještava da je naredio Svome robu pravdu, pravilno postupanje i pravičnost, i upućuje na dobročinstvo, i udjeljivanje rodbini te kaže:“Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onaj koji oprosti/izmiri se Allah će nagraditi” (42:40)

Ovaj kao i njemu slični ajeti su dokaz i potvrda zakonitosti pravde i pozivanja na dobro. Doista, naše živote trebamo da usmjeravamo ka pravdi i to u svim pogledima. Allah kada naređuje pravdu traži da ona bude lišena bilo kakvih emocija, simpatija ili apatija. Tako kada naređuje da se pravedno sudi kaže: “I da pravedno sudite pa čak da je vaša rodbina u pitanju… “

Presuditi po pravdi onome koga ne poznaješ je lahko, ali šta ako moraš da presudiš svom amidži, dajdži ili bratu. Koliko je nepravednost opasna govore nam najbolje sljedeći hadisi. Allahov Poslanik neka je na njega Allahov mir i spas kaže: „Čuvajte se nepravde koliko možete, jer će čovjek doći na Sudnji dan sa dobrim djelima i misliće da će ga ona spasiti. Međutim, pojaviće se netko ko će reći – Bože, ovaj mi je nepravdu nanio. – A Allah će na to reći: -Pobrišite to iz njegovih dobrih djela…- Tako će se pojavljivati ljudi sa novim zahtjevima, pa njemu, na kraju, neće ostati nijedno dobro djelo koje je učinio.“

U hadisu-kudsi Uzvišeni Allah kaže:”Sluge moje, sebi sam zabranio nepravdu. Zabranio sam je i vama.  Nemojte jedan drugom nepravdu činiti…“

Zbog toga naš Poslanik upozarava na nepravdu govoreći: „Čuvajte se nepravde, jer će ona biti strahota na Sudnjem danu!“  i „Čuvajte se zlobe onoga kome je nepravda učinjena, jer između nje i Allaha nema prepreke!“.

Sufjan bin Ujejne kaže: “Pravda je ovdje izjednačavanje onoga što je skrivano i onoga što javno ispovijedamo u svim postupcima prema Allahu, dž.š., a dobročinstvo je da ono što tajno radite bude bolje od onoga što javno ispovijedate, a razvrat i sve što je odvratno je da ono što javno pokazujete, bude bolje od onoga što se taji.”

Poslije pravde Allah naređuje dobročinstvo ili kako ga naziva ihsan i to dobročinstvo obuhvata kako ljude tako i životinje. Poslanik s.a.v.s., kaže: “Allah traži da se čini dobro prema svemu živom, kada neko hoće da zakolje kakvu životinju neka naoštri svoj nož.”

Zatim poslije dobročinstva Uzvišeni kaže:“…i da se bližnjima udjeljuje, tj. naređuje vam se da prema rodbini budete milostivi, kao što Uzvišeni veli: “Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku – namjerniku, ali ne rasipaj mnogo.” (17:26)

Pomagati svoju rodbinu je ovdje došlo u formi naredbe, što znači, ako si bogat i imućan ne bi smio sebi dozvoliti da tvoja rodbina prosi po putu, da nema gdje da živi, da nema šta da jede i pije, da nema šta obući itd… Ali i pored ove naredbe pojedini se oglušuju o nju pa čak ne daju ni svom vlastitom ocu i majci. Poslije ove tri naredbe, Allah prelazi na zabrane te kaže:”.a zabranjuje razvrat i sve što je odvratno i nasilje…

      Šta je to razvrat a šta odvratnost? Razvrat su sve zabranjene stvari, a odvratnosti su one razvratnosti koje onaj ko ih čini javno pokazuje. Zbog toga je na drugom mjestu rečeno:“Kul  innema rabbijel fevahiše ma zahere minha ve ma betane, vel isme, vel bagje bigajril hakki..“ “Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i nepravednu primjenu sile…’” (7:33);

Najgori je onaj čovjek koji javno griješi koji se ne stidi svojih grijeha kome je svejedno što ga drugi prekoravaju i upozoravaju, jer on tim svojim postupkom otvoreno prkosi Allahu Uzvišenom koji ga ostavlja da i dalje luta u svojoj zabludi. Mi danas živimo u doba moralne dekadence, jer se danas razvrat i druge odvratnosti prezentiraju kao sasvim normalne stvari, kao što je vanbračni život, gubljenje nevinosti još prije stupanja u brak itd. Što se tiče nasilja, to je napad i neprijateljstvo prema ljudima. U hadisu se kaže: “Nema grijeha za koji je preče da se počinilac kazni na ovom svijetu – uz ono što mu je pripremljeno na ahiretu – od nasilja i prekidanja rodbinskih veza.”

Allah završava ovaj ajet riječima:“On vas savjetuje, tj. naređuje vam da činite dobro, a zabranjuje vam zlo, zbog čega, “…da pouku primite….”. Zaista svaki onaj ko ne primi ove savjete od Allaha čini samom sebi nepravdu. Hafiz Ebu-Ja´la prenosi od Abdul – Melika bin Umejra, koji kaže: “Eksem Sajfijj je čuo o dolasku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Medinu i htio je da ode kod njega, ali mu njegov narod nije dozvolio, pa mu rekoše: ‘Ti si nas odabranik, ne bi trebalo da trčiš njemu.’ On reče: ‘Neka mu ode neko ko će ga obavijestiti o meni i donijeti odgovor od njega meni.’ Za to su odabrana dva čovjeka koja su došla kod Poslanika, s.a.v.s., i rekli mu: ‘Mi smo izaslanici Eksema ibn Sajfije i on pita ko si ti i šta si ti?’ Pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Što se tiče toga ko sam ja, ja sam Muhammed, sin Abdullaha; a što se tiče toga šta sam ja, ja sam Allahov rob i Njegov poslanik.’ A zatim im je proučio ovaj ajet: “Uistinu Allah naređuje pravdu, dobročinstvo, i da se bližnjima udjeljuje… Oni rekoše: ‘Ponovi nam ove riječi’, pa ih je on ponavljao sve dok ih nisu zapamtili. Zatim su otišli kod Eksema, pa mu rekoše: ‘Odbio je da uzdiže svoje porijeklo, a pitali smo ga o njegovom porijeklu i ustanovili smo da je on čistog porijekla, poštovanog i cijenjenog, te nam je rekao nekoliko rečenica koje smo čuli’, a kad ih je čuo Eksem, reče: ‘Vidim da on naređuje najviše stepene morala, a zabranjuje ono što je nevaljalo, pa budite predvodnici u pogledu ovoga, a ne budite u tome posljednji.’

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da budemo pravedni, da činimo dobro prema svima i da svoju rodbinu pomažemo, molim Allaha da nas udalji od razvrata bio on javni ili tajni i od bilo kakvog nasilja. Amin.

Rijeka, 01.04.2011.g.                                                                                  Hajrudin ef. Mujkanović