Aktivno vjerovanje – bolje sutra za pojedinca i kolektiv

centar rijeka mala

Aktivno vjerovanje-bolje sutra za pojedinca i kolektiv

Naše ponašanje je odraz iskrenosti ili neiskrenosti, jačine vjerovanja ili suprotno, živjeti u islamu ukazuje na nužnost stvarnog prisustva i življenja u vjeri, dakle, živjeti živi islam i ne zastajati kod njegovog formalnog ispoljavanja. Dužni smo da ukazujemo na put istine, a Allah, dž.š., upućuje koga hoće. Poziv islama ima univerzalno značenje, poziv vjerovanju na pravi način izražava se u aktivnostima i dinamiziranju cijelog ljudskog bića, svih njegovih psiho-fizičkih mogućnosti. Onoliko koliko se vjernik aktivirao ovisi i nivo i snaga njegove vjere te efekti i rezultati na ovom te na onostranom svijetu. Čovjekovo tijelo bez vjere predstavlja škodljivu i neugodnu masu, suprostavlja se svojoj duši i prirodi koja mu je podredila sve. U nizu kur’ansko-hadiskih postavki ukazuje se na relacije vjerovanja i njegove praktične primjene, ukazuje da je jezik vjerovanja djelo/amel po principima tog vjerovanja. Riječ je najmanje jezik vjere, dok su djela i plemenite aktivnosti njezini pravi izrazi, njezino pravilno dokazivanje i manifestiranje. „Djelima, a ne riječima, vjerujemo!“ Ako ostanemo samo pri Izjavi/Šehadetu i ne idemo dalje u prakticiranju i ostvarivanju njene valjanosti to ukazuje da nama vjerovanje nije ušlo u srce, da vjerovanje nije istinski prihvaćeno, da smo formalisti, u takvoj situaciji nema afirmacije vjerskih vrijednosti. Allah dž.š., kaže: “Neki beduini govore:,,Mi vjerujemo!, Reci:Vi ne vjerujete, ali recite: Mi  se pokoravamo, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.,,(El-Hadžurat,14) Samo istinsko vjerovanje, a ne formalni iskaz pripadnosti čovjeka uzdiže do visokih moralnih vrijednosti i pozitivnih postignuća, koja prije svega koriste njemu te okolini u kojoj djeluje. Upotreba prisile u vjeri po bilo kojoj osnovi je zabranjena.“U islamu nema prisile“, jer samo do izražaja dolazi istinsko svjedočenje, vjerovanje i prakticiranje. ,,Reci: Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik. Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu,dž.š.,,Gospodaru svjetova.(El-En’am, 161-162) ,,I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati: Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati.,,(El-Isra,13-14) ,,Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put pokazao,i daruj nam svoju milost; Ti si, uistinu, onaj koji mnogo daruje! (Ali-Imran,8) ,,Kad hoćemo da jedan grad uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo. I koliko smo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova svojih.,,(El-Isra,16-17) ,,O, kako je Allahu, dž.š., mrsko da govorite riječi koja djela ne prate.,,(Es-Saff,3) U životu treba težiti i maksimalno ulagati truda u postizanju dobra, jer na takav način i naše vjerovanje postaje čvršće i stabilnije te se efikasnije uklapamo u opći zemaljski i kozmički sustav, kojeg je Uzvišeni podario živim bićima, prije svega čovjeku da se racionalno i pametno ponaša prema onome što mu je Sveznajući podario  na korištenje i mjesto življenja. U čistoj namjeri, da bi se postigao što veći stupanj dobra i snažnijeg imana, velikani tesavvufa su kazali da se Allah, dž.š., ne obožava iz želje za nagradom ili iz straha zbog Njegove kazne, nego se obožava Allah, dž.š., i čine dobra djela iz čiste ljubavi i odanosti. Tako je Ebu Bekr el-Verrak kazao:,,Žrtvuj u ovome vremenu četiri stvari za druge četiri: nagradu za farzove (ono što je Allah, dž.š., strogo propisao), vanjštinu (formu) za nutrinu (suštinu), svijet za dušu i govor za djela.,, Zbog ekološke krize Zemlji je potrebnije više pozitivnih junaka nego ikada! Uporno smo neodgovorni kao da u svojim glavama imamo alternativna rješenja za naš planet i za sebe. Da li je pred nama mračna ili svijetla budućnost ili polako stremimo prema bijedi i uništenju? Zašto pluta otok smeća u Tihom oceanu između Japana i Amerike (otok je dvostruko veći od Teksasa)? Odakle smeće iz svemira, da li je to od vanzemaljaca ili nas sa Zemlje? Ubija se rekreativno, zbog zabave, afrodizijaka. Rijeke krvi zbog kljova, zuba, krzna, šape…. Zbog čega je današnja stopa izumiranja životinja četrdeset posto veća od normalnog? Citirati ćemo i dio pisma indijskog poglavce Seattle upućeno predsjedniku Washingtonu: „Tlo pod nogama je pepeo predaka.“ Moramo naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Kako bi poštovali Zemlju, recite im da je ona s nama u srodstvu. Učite djecu da nam je Zemlja majka. Što god snađe nju, snaći će i njene potomke. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sa sebe samoga. Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada Zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj…

– Danas pet tisuća  djece dnevno umire zbog nečiste vode.

– Milijun i osamsto tisuća ljudi godišnje umire zbog crijevnih tegoba.

– Tisuću puta brže vrste izumiru  no što je normalno.

– Trinaest milijuna hektara šuma nestaje svake godine.

– Metar godišnje smanjuje se razina Mrtvog mora zbog sve manje vode  u rijeci Jordan

– Osamdeset posto ledenjaka na Kilimandžaru je već otopljeno.

– Pedeset posto močvara u svijetu je nestalo, što je direktan rezultat djelovanja globalnog  zatopljenja, a močvare su zauzimale šest posto površine planeta.

– Četrdeset posto Arktičke kape smanjilo se u četrdeset godina, a do 2015., nastavi li se ovim tempom zagrijavanje atmosfere, led će u potpunosti nestati.

– Trideset posto vrela presušuje i nestaje, a Indija je najveća zemlja s najvećim smanjenjem vode.

– Dvadeset posto  u četerdeset godina smanjene su  prašume Amazone.

– Riba je osnovna hrana jednoj od pet osoba, a tri četvrtine ribogojilišta se ne obnavlja.

– Milijuni goveda uzgajaju se bez vlati trave i bilo koje hrane prirodnoga izvora.

– Dubai je grad koji je postao uzor iako je sav umjetan.

– Fosilne vode (koncentrat mora iz kojega je nastao život) nisu obnovljivi izvor, a koriste ih milijuni širom svijeta. Saudijska Arabija već napušta svoja crpilišta, jer su potpuno osiromašena.

– Jedna od deset rijeka više ne dolazi do mora, ne ulijeva se u njega jer nestaje vode,  jedna od njih je i Colorado.

Svijet je lopta čarobna i, bar za sada i do sada, jedino mjesto života za ljudsku vrstu na ovome svijetu. Prelijep i prebogat planet koji ni za sto života nećemo u potpunosti  upoznati. No, na tom putu upoznavanja čovjeka i Zemlje otišlo se predaleko. Uz pomoć moderne tehnologije za dvadeset četiri sata moguće je i fizički s jednog pola ili kontinenta doći na drugi. Sve nam je postalo  moguće i dostupnim. O zagađenju i nemaru naspram okoliša, osim ljudi, biti će da i ptice sve znaju. Smeće se baca na sve strane. Ima ga u svemiru, oceanima, prašumama, pustinjama. Gradovi grcaju u prašini i smogu, ledenjaci se otapaju, s neba padaju kisele kiše, a zbog ozonske rupe izbjegavamo sunce. Nažalost, beskonačan je popis loših stvari koje činimo Zemlji. Mali ljudi zidovima i žicama ograđuju svoje male posjede, a veliki konglomerati to isto čine većim, skupljim i sofisticiranijim napravama. No, svi zajedno zagađujemo okoliš i izlažemo se riziku te ponašamo se kao da ne postoji sutra. Slike indijskih umjetnih planina, nastalih zbog tona plastičnog otpada, više nikog ne  iznenađuju. Devastacije Amazone opet je priča za sebe, i tu i tamo se spominje. Milijuni komada metala, plastike i stakla kruže oko Zemlje, i to kao posljedica svih lansiranja u posljednih pedeset i pet godina letova u svemir. Komadi otpada najčešće potječu od starih satelita i raketa koje se raspadaju u svemiru i putuju brzinom od nekoliko kilometara u sekundi. Do danas, tko zna koliko je tog smeća prsnulo negdje u zraku. No o tome se glasno ne govori. Tako, primjerice, u Tihom oceanu između Japana i zapadne obale Amerike doslovce pluta otok smeća. Oko osamdeset posto istog smećarskog otoka čine polimeri, a ilustracije radi, otok je površinom dvostruko veći od Teksasa. Radi se o najvećem svjetskom deponiju koji je zbog morskih struja u sjevernom Pacifiku brzo narastao pedesetih godina prošlog stoljeća do danas. Slični deponiji postoje u Atlantskom i Indijskom oceanu. Na svom putu uništavanja i devastacije, još manje nego li o ljudima, razmišljamo o životinjama i biljkama koje s nama dijele planet Zemlju. Znastvenici tvrde da je stopa izumiranja danas  četrdeset posto veća od normalne i da životinje, a to je ono najgore, uglavnom ugrožava čovjek. Bilo da ih lovi ili iskorištava, onečišćuje tlo, zrak i vodu, njihova staništa ili pak unosi strane vrste. Veliki Gandhi je rekao:,,Budite promjena koju želite vidjeti!,,Krenimo malim koracima prema održivom razvoju ka nabolje, radi sebe i Zemlje na kojoj živimo i od koje živimo. Ako smo prijatelji i dobronamjerni sebi i cijeloj svjetskoj zajednici činimo dobro i ne ugrožavajmo sebe ni prirodu  oko sebe. Čovjek će snositi odgovornost za svoju misiju, odnosno (emanet) na Zemlji u svim segmentima svoga života. Za dobro koje bude radio na ovome svijetu biti će nagrađen mnogostruko, a za prekršaje biti će sankcioniran na onostranom svijetu, pa čak i na ovom svijetu ako ga ljudska pravda stigne. Mnogi ljudi iz neznanja, objesti, neshvatanja smisla života i svoje neodgovornosti ne izvršavaju postavljene ili preuzete zadatke – emanete. Zbog toga je čovjek lakomislen i nepravedan prema sebi, kako je rečeno u Kur’anu:,,Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen.(El’Ahzab,72)

Gospodaru naš, nadahni nas sjećanjem na Tebe u samoći i skupovima, noću i danju, javno i tajno, u blagostanju i nevolji! Podari nam snage i razuma da radimo za ljubav tvoju, ono što je dobro, korisno i što ne šteti nama ni drugima i čime si ti zadovoljan. O, Najmilostiviji.

Adem ef. Smajić