Hutba – Materijalna davanja u islamu, 22.04.2011.g.

Materijalna davanja u islamu

U islamu se na ljudsku zajednicu gleda kao na cjelinu, kao na jedno živo tijelo, jednu porodicu. Čovječanstvo bi trebalo biti kao jedna velika porodica u kojoj bi se odnosi  trebali zasnivati na principima zajedničkog razumijevanja, interesa i nastojanja, na ravnopravnosti, pravdi i međusobnoj brizi. U kontekstu svih nebeskih objava slijedila je kontinuirana naredba  o međusobnim pravima svih ljudi na Allahove,dž.š., blagodati i njihove ljudske dužnosti, obveze i zaduženja. Božji zakoni su bili primjereni evoltivnom razvoju ljudskog društva, njegovoj svijesti i potrebama. Po islamskom učenju interes zajednice i društva je iznad interesa pojedinca. U svim nebeskim knjigama upozorava nas na opasnosnt egoizma i indivdualizma, počevši od obitelji kao najuže zajednice, te šire društvene zajednice, uostalom, svjedoci smo zbivanja koja nas svakodnevno iznenađuju. U pravednim organiziranim društvima i zajednicama interes i pravo pojedinaca ne smije doći u pitanje, niti interes  pojedincaa ne smije ugroziti zajednički ineres. Svakome se daje njegovo pravo primjereno stvarnim potrebama i principima društvene zajednice. Ovdje ćemo spomenuti imovinsko bogosluženje (ibade-i-malijje), jer islam na taj način nastoji eliminirati ili maksimalno ublažiti siromaštvo mađu ljudima te uspostviti pravednost i mogućnost dostojanstvenog načina življenja. Po učenju islama upravni organ ne smije ostati indiferentan  prema  akumuliranju enornog bogastva u rukama pojedinaca, dok ogroman broj ljudi gladuje i na rubu je materijalne egzistencije. Takav način gomilanja kapitala je suprotno principima islama čiji je izričit propis sadržana u kur’anskoj  naredbi da se taj kapital mora čistiti za zekatom i ostalim davanjima i to siromašnima da bi se ublažilo siromaštvo i donekle vratilo dostojanstvo normalnog življenja svakog pojedinca.U reguliranju ovog vida društvene pravde dopuštena su odgovarajuća zakonska sredstva. Zekat koji je šerijatski propisan ljudima u omjeru koji je spomenut u Kur’anu stroga je obveza, nedavanje podliježe i zakonske sankcije na onoga tko se ogluši, zanemari ili ne da. Pravični odnosi među ljudima zasnivaju se  na uzajamnim pravima i obvezama, a ne na eksplaotaciji. U islamu musliman treba uskladiti vjerski propis i praksu. Islamski propisi su  neodvojivi od moralne osnove, tako da su moralne regule uvijek zasnovane na univerzalnim kur’anskim principima i zakonima. Dok su kroz povijest islama islamske institucije čuvale i pratile izvršenje regule zekata i ostalih propisa, moralne vrijednosti u društvu bile su prisutne, kao i pravednost i dostojanstvo svakog pojedinca. Kada je Islamska zajednica izvršavanje te obveze prepustila savjesti pojedinaca ili volji svakog pojedinca, nastale su nebrojene zloupotrebe te izbjegavanje ove dužnosti. Islam zabranjuje gomilanje imovine i njeno isključivanje iz prometa i upotrebe. To je mrtvi kapital od koga nema nitko koristi, posebno ne opće, društvene, čime je izvan svoje prave namjene tj.da bude na korist i uporabu ljudima.Kur’an o tome kaže:„Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom,dž.š., putu, navijesti bolnu patnju. Na dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa  njihova budu žigosala.Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali! (Tevba, 34-35.)

Teško svakom klevetniku-podrugljivcu, koji blago gomila i prebrojava ga, i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti. A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u džehennem! (EL-Humeze,1-4.)

Dobrim se postiže dobro. Uzvišeni Gospodar će primiti samo onu žrtvu koja je iskreno u ime Njega urađena. Hadž kojeg čovjek obavi sa nepošteno stečenim novcem, neće biti primljen, već će takvu osobu još više udaljiti od Uzvišenoga. Od kapitala koji je stečen na nedozvoljen način, odnosno haram, od harama se ne daje zekat. Uzvišeni u Kur’anu kaže: „O vjernici, udijelite od lijepih stvari koje steknete…. (El-Bekare, 267.)

Što se više žrtvujemo na putu općeg dobra nagrada kod Svevišnjeg je veća. Od najboljeg se postiže najbolje. Kur’an kaže: „Nećete zaslužiti nagradu dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže…“ (Al-Imran, 92.).

Korupcija i mito, prisvajanje imetka slabih i siročadi, imovina zarađena na kocki, igri na sreću, lotu, klađenju, sportskim prognozama, lutrijama, varanje na vagi i metru „najstrožije je zabranjeno“ a na onostranom svijetu očekuje nas bolna kazna. Imetak je Božje vlasništvo, nama je dato na korištenje i raspolaganje, zato ne bismo smjeli zloupotrijebiti ni po kojoj osnovi. Čovjek je halifa namjesnik Božji na zemlji i treba strogo voditi računa o načinu stjecanja imetka, te upravljanje istim i način trošenja. „…i udijelite od onoga što vam On stavlja na raspolaganje….“(El-Hadid, 7.)

„I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udijelite prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: ‘Gospodaaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!“ (El-Munafikun,10.)

Molimo Uzvišenog Alala dž.š.da nam ojača vjeru u našim srcima, da spznamo kur’anske propise onakve kakvi su, da prakticiramo u svom svakodnevnom kratkom životu koji je podvrgnut raznim iskušenjima. Ne zaboravimo svoje materijalne obveze na Božjem putu, počnimo izvršavati (ibade malijje) onako kako je Bog propisao u  zadnjoj nebeskoj Knjizi, te prakticirajmo (ibade bedenijje), onako kako su izvršavali i izvršavaju pravovjerni. Zapitajmo se šta smo izvršili na putu općeg dobra, koje smo dobro djelo učinili. Preseljenjem na onostarani svijet sa sobom nosimo samo dobra i loša djela za koja ćemo biti nagrađeni ili kažnjeni ukoliko nam Milostivi ne oprosti. Bože, uputi sve ljude na pravi put!

Rijeka, 22.04.2011.g.

Adem Smajić