Hutba – Neodgađajmo obavezu hadždža

centar rijeka mala

NEODGAĐAJMO OBAVEZU HADŽDŽA

Hvala Uzvišenom Allahu Koji je učinio da Riječi Tevhida budu bedem i zaštita Njegovim robovima, Koji je dao da Bejtullah bude utočištem i sigurnim mjestom ljudima. Hvala Allahu koji je učinio da posjeta Kabi i tavaf oko nje postane barijerom između čovjeka i griješenja. Neka je Allahov mir i blagoslov Muhammedu a.s., uzoru ljudima, njegovoj obitelji, ashabima, učenjacima, dobrima ljudima i neka su mir i spas na sve nas prisutne.

Draga i poštovana braćo,

Današnju hutbu ću posvetiti hadždžu, petom islamskom šartu ili petoj temeljnoj islamskoj dužnosti. O hadždžu govori veliki broj kur’anskih ajeta koji pojašnjavaju njegove propise. Allah dželle še’nuhu je objavio jednu cijelu suru u Kur’anu koja nosi ime “Suretu-l-Hadždž”, što jasno ukazuje na važnost Hadždža u životu svakog vjernika.  Allah dželle še’nuhu kaže: I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram rekli smo: Ne smatraj nama nikoga ravnim i očisti ovaj Hram za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati i koji će molitvu obavljati. I oglasi ljudima Hadždž; dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim, dolazit će ti iz mjesta dalekih. (Sura Hadždž:26-27)

Prvi Hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, mubarek je on i putokaz svjetovima.”(96) “U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u njega, siguran je. Posjetiti Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj tko neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ni okome ovisan. (Ali Imran, 96-97).

Dužnost hadža potvrđena je Kur’anom, sunnetom i idžma’om, za svakog: zdravog, punoljetnog, slobodnog i materijalno neovisnog muslimana i muslimanku. Hadž spada u ibadete koji zahtijevaju fizički, materijalni i psihički napor, te se smatra ibadetom koji objedinjuje sve druge ibadete. Hadž smo dužni obaviti samo jedanput u životu. Osoba koja negira obavezu hadža kao stroge dužnosti (fard) smatra se nevjernikom. Onaj ko potvrđuje da je hadž fard, ali ga zanemari, njegovo vjerovanje je u velikoj opasnosti. Omer, r. a., kaže: “Onaj tko umre, a ne obavi hadž, a imao je za to mogućnost, umire kao kršćanin ili židov!” Prema tome, osoba koja posjeduje mogućnosti da obave hadž, a odgađa ga, nalazi se u velikoj opasnosti da sačuva svoju istinsku vjeru. Na osnovu navedenih i drugih dokaza islamska ulema smatra da je hadž dužnost koja se ne smije odgađati i ona postaje obaveza u momentu kada čovjek stekne mogućnosti bez obzira na godine života. A to drage džematlije znači da ste svi vi/mi koji imate na današnji dan ušteđeno 3200 eura mimo osnovnih životnih potreba dužni obaviti hadž ove godine. Muslimani sa ovih prostora, u proteklim vremenima (nažalost ta praksa je dobrim dijelom prisutna i danas) hadž bi obavljali isključivo u svojim poznim godinama. Propisi o hadžu nam govore da je obaveza svakog muslimana da to učini u trenutku ili u godini u kojoj se steknu uvjeti, jer postoji mogućnost da već naredne godine, iz nekih razloga, isti neće moći obaviti hadž. Prolongiranje obavljanja ovog propisa za godine koje slijede je pogrešno shvaćanja islamskih propisa i ujedno opasno da svojim nesavjesnim odnosom prema našemu dinu/našoj vjeri dovedemo u pitanje naš iman. Uostalom, tko nam može garantirati da ćemo doživjeti tu starost u kojoj se namjeravamo iskreno i potpuno pokajati te obaviti hadž? Možda to vrijeme neće ni doći. Zar se ne može desiti da čovjeka zdravlje napusti ili da se duša odvoji od tijela? Zar se svakoga časa ne može čovjek pretvoriti u nepomično i beskorisno biće? Pa kada je tako, zašto onda odlagati hadž u pozne godine i zašto se zavaravati da za islam ima vremena, kao što9 vbrlo često razmišljamo i to potvrđujemo svojim životom? Moramo znati da je obaveza hadža naređena samo jednom u životu i da za njegovo obavljanje slijedi velika nagrada. Za primljen hadž nagrada je Džennet.  U vrijeme obavljanja hadža, Allahu, dž.š., nema dražeg djela od hadža, kao što stoji u sljedećoj predaji: Neko od ashaba je upitao Poslanika, s.a.v.s., koje je djelo najbolje, a on odgovori: “Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika!” – “A koje je djelo poslije njega?” Odgovori: “Džihad na Allahovu putu!” -“A onda?” Odgovori: “Hadž mebrur (ispravno obavljen hadž).” (Buharija i Muslim)

Onaj ko ispravno obavi hadž, nadajući se pri tome samo Allahovom zadovoljstvu, nagrada će mu biti Džennet, kao što stoji u hadisu: “Za hadž mebrur nema druge nagrade osim Dženneta!” (Buharija)

“Ko obavi hadž, a ne bude nepristojne i ružne riječi govorio, i ne bude kršio Allahove propise, vratit će se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila.” (Buhari i Muslim)

Da bi bilo koje djelo bilo primljeno, a u njih spada i hadž, potrebno je da se ispune dva uvjeta za to:

a) Da se djelo obavi isključivo u Allahovo ime.

 b) Da bude po propisu obavljeno.

Allah, dž.š., u suri Bekare, govoreci o hadžu, kaže: “Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati, nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite, Allah zna. I onim što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!” El-Bekare, 197. Hadž je, kao što citirani ajet navodi, u određeno vrijeme, u kojem, dok se hadžija nalazi u ihramu, nije dozvoljeno da se “sastaje” sa svojom ženom, da ružno govori i da se svađa sa drugim hadžijama. Na ove zabrane je nužno ukazati svakom našem hadžiji, jer ponašanje naših hadžija uvelike odudara od ovih zabrana. Mnoge hadžije vrijeme dok se nalaze u ihramima smatraju uobičajenim stanjem u kojem se može raditi sve što inače rade, a kada su u pitanju međusobne svađe i ogovaranja, to je sastavni dio života mnogih od njih. Hadž predstavlja ibadet koji iziskuje određeni fizički i psihički napor. Za taj put je potrebna opskrba, a najbolja opskrba je takvaluk i sabur. Oni koji su bili na hadžu znaju da je ovo uistinu najznačajnije što se mora ponijeti na hadž. Oni koji obavljaju hadž, pored mnogobrojnih blagodati i Allahove milosti, imaju priliku da obavljaju namaze u džamijama u kojima je namaz vredniji tisuće puta u odnosu na namaz na nekom drugom mjestu, kao što stoji u sljedećoj predaji: “Namaz u ovom mom mesdžidu je vredniji od namaza u nekom drugom za tisuću puta, dok je namaz u Mesdžidu-l-haramu, vredniji za stotinu tisuća puta!” (Ahmed)

Za onoga tko ne može fizički izdržati put i kako treba izvršiti propise hadža, ostavlja se mogućnost da angažira drugu osoba, u svojstvu bedela, da za njega ili nju obavi hadž. S tim što je uvjet za bedela da je prije toga obavio hadž za sebe. Hadždž, kao i svaki drugi ibadet, da bi bio ispravan mora biti učinjen isključivo radi stjecanja Allahova zadovoljstva i ni u kom slučaju Hadždž se ne smije obaviti s ciljem ovosvjetskih poriva niti da bi se sa zvanjem “hadžija” hvalisao među ljudima. Pored velike vrijednosti i nagrade koju čovjek stječe izvršavajući obred hadža, trebamo znati da se hadžom iskazuje pokornost Allahovim naredbama, potpuna predanost svome Gospodaru i privrženost Njegovoj vjeri. Mnogi i dandanas smatraju da nakon obavljenog hadža, hadžija ne smije ništa griješiti, pa da ne bi dolazili u iskušenje u tom pogledu, mnogi odlažu hadž za kasnije godine, kako bi lakše “sačuvali hadž.” Po toj logici, musliman prije hadža smije griješiti koliko hoće, a poslije hadža ne. I to je pogrešna teorija i nerazumijevanje islama jer musliman ne smije griješiti ni prije ni poslije hadža ni kada je mlad ni kada se priprema za odlazak sa ovoga svijeta. Radi našega dobra radi naše sreće na oba svijeta trebali bi odlučnije i savjesnije izvršavati svoje islamske obaveze. Zato još jednom apeliram na sve vas koji možete a niste izvršili petu islamsku dužnost da to učinite ove godine.

Uzvišeni Gospodaru otvori nam srca da ibadet hadždža stavimo u prioritete našeg života i da iduće godine kao pravi i istinski vjernici ispunimo svoju petu Islamsku dužnost, kojom nas duži uzvišeni Allah dž.š. Amin!

Krk, 30.09.2011.g.

                                                              Hajrudin ef. Mujkanović