Jednakopravnost spolova

centar 2 mala

„Moj Gospodaru, uredi naš međusobni odnos i otkloni svađe između nas, sprijatelji naša srca, uputi nas i vodi putevima spasa, izvedi nas iz tmine na svjetlo, otkloni od nas sva ružna djela, javna i skrivena! Moj Gospodaru, blagoslovi naš sluh, naš vid, naša srca, naše žene i naše potomstvo!“

Islam je jasan putokaz za muslimane s jasno izraženim pogledom na život, a cilj je da izgradi stabilnu i moralnu ličnost i da da određeni odgoj kako bi zajednica bila što stabilnija i kompaktnija, zasnovana na islamskim principima idealima i vrijednostima. Zato funkcija obadva pola zauzima značajnu poziciju s istim vrijednostima u islamskom životu. Ne isključujući ni jednog ni drugog, nego uključujući i jedno i drugo u formiranju i funkcioniranju zajednice kao općeg ljudskog dobra. Islam potvrđuje Allahovo jedinstvo i suverenitet nad cjelokupnim zbivanjima u čovjekovom životu. Naprotiv, islam afirmiše život i zadovoljavanje životnih potreba u okviru moralnosti i čestitosti, a odbacuje podjelu na izolirani duhovni i svjetovni način življenja. On odbija asketizam, monaštvo i vjerovanje da treba poricati ovosvjetovni život i zadovoljavanje životnih potreba, a odbacuje podjelu na izolirani duhovni i svjetovni način življenja. Učenje islama educira čovjeka i uči ga na sva polja ljudske aktivnosti, kako duhovne tako i materijalne, pojedinače i društvene, odgojne, kulturne, ekonomske, pravne, nacionalne i intrenacionalne. Islam u svojoj suštini teži u nadahnutoj formuli za cjelokupan ljudski život da obavljamo savjesno, moralno u ime Allaha, držeći do Božje riječi te ljudskog digniteta. Islamski koncept zajedništva ne zasniva se na rasi, govoru, boji kože, teritoriji i političko-ekonomskoj sklonosti, nego se zasniva na bratstvu ljudi zasnovano na vjerovanju, jer bilo koji pojedinac koji je prihvatio islam dio je zajedničkog islamskog ummeta.

Čovjek je po islamu i materijalno (tjelesno) i duhovno biće. Sastoji se od raspadljivog tijela i besmrtne duše. Čovjek je stvoren i postavljen na Zemlji kao Allahov namjesnik. Pružio mu je Stvoritelj svoju pomoć i podršku, dao mu je upute za ovaj i budući vječni život i utvrdio mu temeljne principe ponašanja, kojih ako se bude pridržavao bit će sretan i spašen. Uloga i položaj čovjeka kao namjesnika na Zemlji je čast koja uzdiže ljudski rad, a ta uloga je dana kako muškarcu, tako i ženi. Na tom počiva bit njihove jednakosti kao ljudskih bića, kao Allahovih namjesnika na Zemlji i svako od njih ima svoju ulogu i odgovornost na obadva svijeta. Odnosi u životinjskim zajednicama regulišu se instinktom, a u ljudskim objavom i razumom. Adem a.s.je prvi čovjek, a kasnije Nuh, Ibrahim, Ismail, zatim Musa, Isa i Muhamed a.s. koji su primili, prihvatili i propovijedali Allahovo jedinstvo i suverenitet nad svim što je stvoreno.

,,Stvorili smo vas od zemlju, u nju ćemo vas povratiti, a zatim vas ponovo izbaviti”(Ta-ha,55)

Čovjekov umni rad, duhovni te razumna sposobnost uzdizanja aktivira ga i tako kroz epohe stvara i doprinosi određenim civilizacijama u vremenu u kojem živi. U čovjeku postoji moć slobodne volje koju mu je Bog podario. Čovjek može slobodno odlučivati kuda će i kada će. Može raditi i protiv prohtjeva vlastitog tijela. Razum čovjeka treba da upozna i vjeruje u Boga, da ga prizna te da Ga voli i poštuje. To je svrha ljudskog življena i života na zemlji.

Članovi porodica i o kojima Kur’an govori, prema Allahu se različito opredjeljuju: Nuh,a.s.vjeruje, ali mu sin i žena ne vjeruje. Faraon ne vjeruje, ali mu je supruga vjerniik. Ibrahim,a.s. ne uspjeva preobratiti oca Azera, kao ni Muhammed, a.s. amidžu Ebu Taliba. Praktično, sva iskušenja ljudi o kojima saznajemo iz Kur’ana služe i kao simboli, u svom vremenu, svi se sa njim susreću, njihovi sadržaji su u biti istovjetni, samo se mijenjaju situacije i učesnici. Čovjeku je dana sloboda izbora. On je slobodan da prihvati ili da zaniječe istinu. On je time i odgovoran za svoje djelovanje, ali mu ne može biti uskraćena sloboda, čak ako bi namjerno griješio. To mu omugućava da se uzdigne do najvišeg stepena ili da padne u najdublji ambis. Iskustvo Adema, a.s. i hazreti Have to pokazuje, kao i prijeko potrebne čestitosti njihove prirode i njihovo kajanje kad su učinili grijeh. Ovo ukazuje da će muškarac ili žena dobiti toliko koliko su se trudili u stepenu koji im bude pripadao kao krajnje mjerilo postignutog uspjeha.

,,I vjernici, muškarci i žene, prijateljski su zaštitnici jedni drugih, oni naređuju dobro, a zabranjuju zlo, obavljaju molitvu (salat) i daju zekat i oni su poslušni Allahu i Njegovu Poslaniku.To su oni koji su uživali Allahovu milost..”(Kur’an,16:71-72)

1)      Na osnovu Kur’anskog učenja, muškarac i žena imaju istu duhovnu ljudsku prirodu:

,,O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji  vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte- s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.”(Kur’an,4:1)

2)      Oba spola su primatelji „božanskog duha“, jer su stvoreni sa istom ljudskom i duhovnom prirodom (min nefsin wahideh)

3)      Kur’an govoreći o prvom čovjeku Ademu, a.s., ocu muškarca, Allah naređuje melekima da se poklone ničice: “I kada mu dam lik i udahnem u njega od svog duha, vi mu se poklonite!“ (Kur’an,15:29)

4)      Oba spola posjeduju urođeni dignitet i Allahovi su povjerenici na Zemlji.

„Mi smo djecu Ademovu, doista odlikovali: dali smo joj da kopnom i morem putuje, i opskrbili je ukusnim jelima, i dali joj prednost nad mnogima koje smo stvorili.“(Kur’an,17:70)

5)      Po Kur’anu, žena nije krivac za „čovjekov pad“.

Trudnoća i rađanje se ne posmatraju kao kazna za „kušanje zabranjenog stabla.“ Kur’an Adema i Havu smatra podjednako odgovornim za grijeh u Džennetu, nikada ne izdvajajući samo Havu ili Adema. Također cijeni trudnoću i rađanje i smatra ih temeljem ljubavi i poštovanja prema majkama.

“A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite…..!“(Kur’an,7:19)

6)      Kur’an o trudnoći i rađanju kaže: „Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u tijeku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Meni će se svi vratiti.“(Kur’an,31:14)

7)      Muškarac i žena imaju iste vjerske odgovornosti i obveze. Oboje će iskusiti i snostit posljedice svojih djela:

„A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je,  – ući će u Džennet i neće mu se učiniti koliko trun jedan nepravda.“(Kur’an,4:124)

,,Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima  koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, – Allah je doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.”(Kur’an,33:35)

8)      Kriterij „superiornosti“. Allah uzvišeni kaže u zadnjoj svetoj knjizi:

„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj ko Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (Kur’an,49:13) Kod Allaha dž.š..najuglednija je ona osoba koja je najpobožnija, čime se isključuju svi drugi  osnovi za superiornost, uključujući i spol.

9)      Kur’an nigdje ne izjavljuje da je jedan spol superioran nad drugim. Neki greškom prevode “giwama“ ili odgovornost za porodicu kao superiornost. Kur’an jasno daje do znanja da je jedina osnova za bilo čiju superiorenost nad nekim drugim pobožnost, a ne spol, boja ili nacionalnost.

10)  Neslanje i neizbora žena za Alahove poslanike u historiji poslanstva razlog su fizički zahtjevi i teškoće koji idu s ulogom poslanika, a ne nikakva duhovna inferiornost.

11)   Ekonomski aspekt, pravo na privatnu svojinu. Jedan od aspekata islamskog vjerovanja i svjetonazora je i onaj po kojem sve na nebesima i Zemlji pripada Allahu: “Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji…“(Kur’an,2:284)

Svo bogastvo i resurse kao takve „posjeduje“ Allah. Međutim, On je iz svoje milosti stvorio čovječanstvo da bude kolektivni Njegov povjerenik na Zemlji. Ljudski rod bi trebao da opravda zadaću i povjerenje koje im je podario Svemogući. Ovdje su uključeni svi, što znači uključuje oba spola.

12)  Financijska sigurnost i propisi o nasljeđivanju. Ženi je zajamčena financijska sigurnost. Pripada im vjenčani dar, a  mogu zadržati trenutne i buduće posjede i prihod radi vlastite sigurnosti. Udata žena ne treba potrošiti ništa od onoga što posjeduje ili što stekne na svoje domaćinstvo. Žena koja zanese u braku ima pravo na troškove njegovog izdržavanja koje treba snositi otac. Općenito, muslimaanki je zagarantovana potpora u svim životnim dobima: kao kćerki, supruzi, majci, sestri.

13)   Kur’an je oštro osudio nedobrodošlicu kod neki roditelja koji čuju da im se umjesto sina rodila kćerka: „I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrži ili da je u Zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!“(Kur’an,16:58-59)

14)   Brak je u islamu utemeljen na uzajamnom smiraju, ljubavi i pažnji, a ne samo na zadovoljavanju seksualnih potreba: „Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara, a stvara parove i od stoke – da vas tako razmnožava. Nitko nije kao On. On sve čuje i sve vidi.“

(Kur’an,42:11) Žena ima pravo da prihvati ili odbaci bračnu ponudu. Njena suglasnost je preduvjet za valjanost bračnog ugovoora, shodno Poslanikovim uputama.

15)  Na razvod se gleda kao na krajnju mjeru, koja je dozvoljena, ali na koju se ne podstiče, jer Kur’an cijeni očuvanje vjere i individualnih prava i muškarca i žene podjednako. Oblici prestanka braka uključuje onaj zasnovan na uzajamnom  sporazumu, muževu incijativu, ženinu iincijativu.

16)  Uloga majke, traži se od djece da lijepo ophode sa svojim roditeljima, a posebno s majkom. Allah u Kur’anu kaže: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni „Uh“!. I ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“(Kur’an,17:23)

Neki čovjek došao Poslaniku pitajući: „Allahov poslaniče, ko od ljudi najviše zaslužuje da se prema njemu lijepo ponašam?“ Poslanik mu reče: “Tvoja majka.“ Na što on reče: “Ko onda?“

Poslanik reče: „Tvoja majka.“ Čovjek ponovo upita: „Ko onda?“ „Tvoja majka.“ Čovjek  ponovo upita: „Ko onda?“ Tek tada mu Poslanik reče: “Tvoj otac.“(Buharija)

17)   Oba spola uživaju jednakost pred zakonom i sudom. Pravda je bespolna. Po Kur’anu, i muškarci i žene bivaju jednako kažnjeni za neke zločine poput krađe (5:38), bluda (24:.2), ubistva i ozljede (5:45).

18)  Opće pravilo u društvenom i političkom životu je učešće i saradnja muškarca i žene u javnim poslovima. „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. „Allah je doista silan i mudar.“(Kur’an,9:71)

Ovdje smo pokušali u kratkim crtama da fokusirama kur’anski stav o jednakopravnosti spolova. Ovaj stav islama može poslužiti kao referentna točka na osnovu koje se može vrednovat stvarnost današnjih muslimana. Može poslužiti kao i cilj prema kojoj treba usmjeriti islamsku reformaciju i obnovu, reformisanje pogrešnih praksi u pojedinim sredinama.

Predavanje održano u Islamskom centru Rijeka 03.03.2013.

 

Pripremio::Adem ef.Smajić