U sjeni zanemarivanja svojih obveza

islamski centar mala 1

Živimo u složenom vremenu, opterećenom brojnim problemima koji čovjeka kao ljudsko biće vodi u razne neizvjesnosti, iskušenja i izazove. Mnogi gube nadu u ljepšu i sretniju budućnost. Muslimani bi morali biti daleko svjesniji, odgovorniji svoje zadaće i uloge na ovom svijetu. Po svemu sudeći, živimo u vremenu jedne velike civilizacije koja će, kako izgleda, poput većine ranijih civilizacija, skončati u moralnoj izopačenosti ako je ne ojačamo s moralno-etičkim vrijednostima sadržanim u nebeskim Objavama. Jedan pogrešan koncept života, jedna pogrešna filozofija života može rezultirati užasnim izdanjima, prijeteći zastrašujućim posljedicama i čak, uništenjem samoga života na Zemlji. Moramo se zapitati da li smo  uložili dovoljno truda i napora svaki pojedinačno da reguliramo sustav svoga života onako kako nam Uzvišeni Bog u Nebeskim knjigama ukazuje. Za muslimane taj program je sadržan u Kur’anu i garantira uspješnost u onoj mjeri u kojoj konzumiramo njegove poruke u svom svakodnevnom životu. Tu činjenicu nedvosmisleno potvrđuju prvobitni muslimani konzumirajući vrijednosti Kur’ana onako kako je prakticirao naš vjerovjesnik i kako je Gospodar nebesa i zemlje  zadovoljan.

,,On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje; a Tevrat i Inđžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; a Allah je silan i strog.,,(Ali Imran, 3.i4.)

,,…Oni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru zaslužuju, doista, prokletstvo Allahovo, meleka i svih ljudi.,,(Bekare,161)

Kur’an je objava, prava, potpuna i cjelovita istina, koja potvrđuje sve prethodne objave: Tevrat, Zebur, Inđžil i suhufe. Sve Nebeske objave bile su putokaz ljudima i rastavljale istinu od neistine. Svaki čovjek koji ne poziva Gospodaru, a poziva sebi, rasi, naciji, bilo čemu ili bilo kome ispred Allaha – on je protiv i Allaha i Kur’ana i islama. Uzvišeni gospodar zadužio je svakog vjerovjesnika kome je dao objavu da potvrdi ranije objave i vjerovjesnike kao istinite. Međutim, jedino islam i muslimani priznaju sve ranije objave i vjerovjesnike, a drugi narodi i vjeroispovijesti vjeruju isključivo u svoje iskonstruirane objave i poslanike, koje oni prisvajaju isključivo sebi kao da su ih oni odabrali i takvim učinili, a ne Allah.

,,Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili kako je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore:,,To je od Allaha!,,- a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno govore laži.Nezamislivo  je da čovjek kome Allah da Knjigu i znanje i vjerovjesništvo poslije kaže ljudima:,,Klanjajte se meni, a ne Allahu!,-već kaže: Budite Božiji, jer vi Knjigu znate i nju proučavate! On vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam  naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani? Allah je od svakog vjerovjesnika kome je knjigu objavio i znanje dao – obvezu uzeo. Kad vam poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete  li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to meni obavežete? Oni su odgovorili:,,Pristajemo!“,,Budite, onda, svjedoci,,- rekao bi On – A i Ja ću s vama svjedočiti.,,(Ali’Imran,78.-81.)

Za muslimane je obveza da vjeruju u objavu Ibrahimu, Ismailu, Ishaku, Jakubu, njihovim unucima, zatim Musau i Isau (bBžiji vjerovjesnici Bog im se smilovao). Nikakvu razliku među njima islam i muslimani ne prave. Međutim, ni jevreji ni kršćani ne priznaju sve ove navedene vjerovjesnike. Jevreji ne priznaju Isaa a.s. i jednog od Ibrahimovih sinova, a kršćani priznaju Musaa a.s. i Stari zavjet samo onoliko koliko se uklapaju u kršćansku teologiju. Crkva se u srednjem vijeku toliko udaljavala od Starog zavjeta da je postajala opasnost njegovog potpunog zaborava u kršćanstvu.

,,Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau, i Isau, i vjerovjesnicima od Gospodara njihova. Mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo.,,(Ali’ Imran,84.)

Božija riječ je vrhunac istine i pravde, i tu riječ nikada niko ne može promijeniti, uništiti niti iz ljudskih duša izbrisati. Kada se Allahova riječ među ljudima ne bi čula, razumjela, shvatala i prihvatala, nastupio bi Sudnji dan. Od stvaranja svijeta i dolaska čovjeka na zemlju nikada ljudi nijedan dan nisu bili bez Allahove riječi. Učenje Kur’ana, spoznaja vječnih poruka, prakticiranje onog što nam je propisano, prenošenje i savjetovanje te podučavanje bližnjih i onih koji prihvataju obveza je svakog pojedinca.

Hasan el-Basri prenosi Vjerovjesnikov hadis:,,Ko uzme trećinu Kur’ana i po tome postupi, uzeo je trećinu vjerovjesništva; ko uzme polovicu Kur’ana i po tome postupi, uzeo je polovicu vjerovjesništva a ko uzme čitav Kur’an,uzeo je svo vjerovjesništvo!,, Nažalost današnji muslimani ne ulažu dostatan napor kao pojedinci niti kao ummet  za razvoj i realizaciju kur’anskog učenja te dosljednost  u prakticiranju.

Gledajući današnju situaciju muslimana vidjeti ćemo da je stotine i stotine milijona muslimana obespravljenih, potlačenih, unesrećenih, usamljenih i odbačenih iz normalnog sustava života. Svaki musliman pojedinačno i kolektivno treba raditi na poboljšanju u svim aspektima ljudskog života. Dužan je vlastitim primjerom u kući, u svojoj ulici, na radnom mjestu pokazati kvalitete moralnosti, poštenja, iskrenosti, povjerenja te humanosti.

Ne možemo biti ni izbliza zadovoljni sa  muslimanskom stvarnošću u muslimanskim zemljama kada su u pitanju slobode, ekonomski aspekt te pravedna raspodjela, pojedinci imaju te rasipaju u izobilju dok ogromna većina njegovih sugrađana braće u vjeri nema ni elementarno za život i živi u goloj bijedi, neimaštini – eksploatacija brata nad bratom. Ova trećina muslimana u svijetu  od preko petsto miliona koji žive kao manjina u svijetu na različitim stranama svijeta imaju velikih poteškoća da sačuvaju svoj vjerski i nacionalni identitet. Od prirodne do prisilne asimilacije, te uskraćivanja određenih vjerskih prava, stavlja nas u neravnopravan ekonomski, politički i vjerski položaj. Pitanje prava muslimana u Švicarskoj gdje im se zabranjuje izgradnja bogomolja s vjerskim obilježijima, slučaj Francuske i Belgije u kojima se zabranjuje hiđžab, te tiranija nad muslimanima u Indiji i ako ih ima preko 140 miliona. Supstancijalne ljudske vrijednosti kopne i padaju pred invazijom materijalizacije te grube eksplotacije bilo vojno bilo kroz nemilosrdne bankarske lihvarske sustave te zelenaštvo. Sve će to uzeti svoj danak ako ne uskoro, onda na duge staze.

Deislamizacija te rastakanje muslimanskog tkiva se osjeća i primjećuje. Osnaženjem i jačanjem duhovne koponente bolje ćemo sačuvati muslimansko biće, postati ćemo jači, trezveniji i korisniji prije svega sebi i zajednici kojoj pripadamo. Dragi muslimani! Čuvajmo se alkohola, droge, prostitucije te svih oblika kriminala te vulgarnosti.Nažalost ovi poroci, harami haraju modernim današnjim društvom, bez obzira na suvremenost civilizacije i sofisticirane tehnologije. S ovim porocima teško da se nosi i odupre današnje suvremeno društvo. Najbolji lijek i oružje protiv ovih poroka jeste iskreno vjerovanje i prakticiranje.

One koji ne vjeruju, kaže Kur’an, upozoravajuća nesreća će neprestano pogađati ili će se u blizini mjesta njihova događati, zbog onoga što rade!(Er-Ra,d,32)

Današnji čovjek suočava se u sve ekstremnijoj formi s prirodnim pojavama: zemljotresi, poplave i sl.. Želimo li ostati dostojanstveni i poštivati sami sebe, te našu zajednicu i druge, moramo maksimalno baštiniti vrijednosti naše vjere, a ne da nas poznaju po razvratnostima. Takva orijentacija kod nas i u našem narodu razvijat će osjećaj ponosa i dostojanstva, unositi u njega pozitivnu energiju. Ako vi pomognete Allaha, tj. ako primjerno sprovedete upustva koja vam je On dao, i On će pomoći vas i učvrstiti vašu poziciju!(Muhammed,7) –Kur’an. Zajednički imenitelj za sve muslimane u svijetu jeste vjera islam i iz toga proizilaze specifične vrijednosti koje se temelje na tom učenju.

Nakon briljantnih, fascinirajućih rezultata koje je postigla  na brojnim poljima čovjekovog izražavanja, civilizacija kojoj smo svjedoci i sudionici, pokazuje ozbiljne nedostatke u svojoj unutrašnjoj konstrukciji.Na sceni je sve manji  broj dobrih, za ljudsku vrstu korisnih rezultata s jedne, i sve veći  i različitiji broj sa kur’anskog stanovišta devijantnih i izvitoperenih manifestacija, koje se pojavljuju kao direktna posljedica tih nedostataka. Bože, sačuvaj  nas svih vrsta devijacija, velikih i malih grijeha, daj nam snage da koristimo sebi i drugima, čineći i radeći dobro sebi i zajednici u kojoj živimo.

Pripremio:Adem ef.Smajić