Značaj iskazivanja islama u Europi

Značaj iskazivanja islama u Evropi (Hidajet Hasanović)

Uvod

Islam treba svakom muslimanu da predstavlja ne samo vjeru, već način života. Ako mu je islam način života, nemoguće je da takav jedan vjernik ne uspije u svojim ciljevima, koji, naravno trebaju da budu u skladu sa pozitivnim zakonom države u kojoj živi., a istovremeno ne kaljajući postulate islama. U posljednjim desetljećima sve više muslimana dolazi u Evropu i sve je više generacija koje se kao muslimani rađaju u Evropi. Zapad trenutno nudi bolju materijalnu dobit za određene poslove, tako da se i muslimani uključuju i brzi tok zapadnog života. Problem se javlja kada muslimani koji žive u ovakvim sredinama  ne ispoljavaju svoju vjeru na onaj način na koji bi trebali i ne uključuju se u javni život  država u kojima žive. Problemi su višestrani: da li se tu radi o nekvalificiranom osoblju, nepodobnosti za određene poslove i sl. Cilj nam je ovim radom pokušati rasvijetliti šta danas predstavlja musliman u Evropi, odnosno, kakav je značaj iskazivanja vjere islama na prostorima Evrope. Muslimani su nailazili ( događaj u Americi 11. septembra ili zabrana nošenja marame djevojkama u Francuskoj ) i vjerovatno će još nailaziti na poteškoće prihvatanja njihove vjere u državi u kojoj žive. Zadaća muslimana je prilično teška, ali ne i nemoguća. Muslimanima je prioritetni cilj visoko obrazovanje i aktivno učešće u javnim poslovima u koja se mogu  uključiti, te svojim poštenim radom i odnosom prema svim ljudima pokazati da islam nije onakav kakvim ga pojedini mediji žele prikazati.  Muslimani moraju, na jednoj strani, poštovati važeće zakonodavstvo države u kojoj borave i žive i na drugoj strani izbjegavati sve vrste aktivnosti ili angažiranja koja su suprotna njihovom vjerovanju dini islama. Treba priznati da muslimani u Evropi nemaju ovakvih problema, jer se ni u jednoj zemlji muslimani ne prisiljavaju da izvršavaju nešto što je u suprotnosti sa osnovnim postulatima vjere. Nasuprot tome, nažalost, ima onih koji rade zarad osobnih interesa, ne obraćajući se na propise uzvišene vjere islama. Takvi ne samo da kaljaju sebe  već skrnave ugled zajednice kojoj pripadaju. Za muslimane u Evropi je  vrlo važno da shvate da je poštivanje domaćih zakona i pošten odnos prema sugrađanima najbolji način iuskazivanja čistoće i ispravnosti naše vjere.

Kako razumijevati islamske nauke u savremenom dobu

Kada govorimo o iskazivanju i primjeni islama u Evropi, smatramo bitnim i nužnim osloniti se na najbolja dostignuća islamskog reformizma koja su se dogodila kroz povijest islama, te ih pokušati pretočiti u vrijeme u kojem živimo.  Prakticiranje i primjena islama zadaje eventualne poteškoće prvoj generaciji useljenika u Evropu, ali islam može dati mnogo drugoj i trećoj generaciji muslimana u Evropi ako bude življen aktivno i ako muslimani shvate da su obredi sredstvo približavanja Bogu i održavanja duhovnosti a ne cilj per se. Za muslimane u Evropi  mnogo je  važnija metodologija islamskog prava koja će im pomoći da odgovore na nova pitanja nego fetve pojedinih islamskih pravnika koje su za njihovu situaciju irrelevantne, te koje važe za neko drugo područje u kojem oni ne borave. Ipak, muslimani moraju da znaju da je krajnji cilj svih vjernika izvršavanje Njegovih zapovjedi, te stjecanje Božijeg zadovoljstva. U tom kontekstu su posebno naglašene vrijednosti pravde, pravičnosti, dobročinstva i poštenja.  Muslimanima u Evropi je neminovna potreba za novim razumijevanjem islamskih nauka koje će (kao i u prva tri stoljeća) omogućiti čitanje islamske poruke u njenoj izvornoj snazi, te koja će pomoći evropskim muslimanima da nađu odgovore na pitanja koja ranije nisu bila pitana  i razjašnjena. Ovdje se javlja potreba za razjašnjavanjem  novonastalih pitanja  i poteškoća na koje muslimani nailaze, te da im odgovore daju  učenjaci koji žive u  okruženju u kojem žive i evropski muslimani.  Muslimani na zapadu moraju da pokažu Evropi da islam ne samo da nije problem, već da ima ideja koje bi bile interesantne zapadu. Problem se javlja gdje se kroz „sumnjičave“ muslimane promatra cjelokupna vjera islam.

Islam se nesmetano iskazuje u Evropi

Možemo kazati da se islam nesmetano iskazuje u Evropi ako su ispunjena tri sljedeća uvjeta: sloboda vjeroispovijesti, korisnost zajednici i svjedočenje Objave. Muslimani moraju, na jednoj strani, poštovati važeće zakonodavstvo države u kojoj borave i žive i na drugoj strani izbjegavati sve vrste aktivnosti ili angažiranja koja su suprotna njihovom vjerovanju dini islama. Treba priznati da muslimani u Evropi nemaju ovakvih problema, jer se ni u jednoj zemlji muslimani ne prisiljavaju da izvršavaju nešto što je u suprotnosti sa osnovnim postulatima vjere. Nasuprot tome, nažalost, ima onih koji rade zarad osobnih interesa, ne obraćajući se na propise uzvišene vjere islama. Takvi ne samo da kaljaju sebe  već skrnave ugled zajednice kojoj pripadaju. Za muslimane u Evropi je  vrlo važno da shvate da je poštivanje domaćih zakona i pošten odnos prema sugrađanima najbolji način iuskazivanja čistoće i ispravnosti naše vjere.  Mnogo  je veći izazov materijalizam, sekularizam, kultura (umjetnost i razonoda) Zapada nego pomanjkanje vjerskih sloboda i prava. Tu je i najveći izazov za muslimane. Nisu evropski zakoni krivi što samo 15% muslimana redovno klanja ili što mnogi iz prve generacije useljenika ni nakon dvadeset godina ne govore jezik društva u kome žive, i što 70% druge generacije ne govori jezik svojih roditelja. Tu spada krivica na nas i naše porodice koje, iz različitih razloga, ne pridodaju preveliki značaj porodici kao temelju ljudske zajednice. Muslimani Evrope mogu dati svoj doprinos na četiri polja: u učenju suptilnosti i kompleksnosti (slušanja i vođenja dijaloga), obnovi duhovnosti, profiliranju višekulturnog obrazovanja i premošćavanju društvenog jaza između različitih društvenih grupacija. Islam je jedan, ali, nažalost, postoje različite interpretacije. Podaci su poražavajući i to u onome segmentu  muslimanske populacije u zapadnoj Evropi koji regularno (12-18%) ili povremeno (oko 40%) prakticira islam.  Ako se poslužimo brojkama koje govore o trideset miliona muslimana u Evropi, na osnovu prethodnog rezultata uvidjet ćemo koji broj muslimana povremeno ili nikako ne prakticira vjeru islam u svom svakodnevnom životu. Stariji ljudi pokušavaju da sačuvaju svoj tradicionalni način života u stranoj zemlji. Mnogi njihovi potomci usvajaju zapadne običaje, ali i oni žive sa jedinstvenim osećajem dvostruke otuđenosti: ne osjećaju se istinski kod kuće u zemlji svojih očeva, a ni u svojim novim domovinama. Razlog te izgubljenosti je činjenica da mladim evropskim muslimanima fali interpretacija islama kompatibilna sa modernim životom. Mnogi nalaze kompromis između islamskih tradicija i zapadnjačkog načina života, ali pošto ti pokušaji nemaju osnovu u doktrini, kod ljudi koji žive na kulturnim raskrsnicama stvara se osjećaj krivice. Potrebno je  formulirati novu interpretaciju islama koja će pomoći muslimanima da se oslobode srednjovjekovnih tradicija i razviju moderne stavove, spojive sa našom  vjerom i moralom.
Srećom, u muslimanskom svijetu čuje se glasovi onih koji pokušavaju da ostvare ove zadatke, posebno onaj posljednji i najvažniji. Još od 19. veka prosvećeni muslimani tvrde da je nova interpretacija islama hitno potrebna.  Kur’an sadrži vrlo malo podrobnih pravila i uglavnom govori opšta etička načela. Na pitanje – kako ta načela treba da se primjenjuju u svakodnevnom životu – odgovorili su muslimanski učenjaci u ranim vjekovima islama, a njihove odluke su se potom postepeno transformisale u nedodirljive zakone, koji se ne smiju dovoditi u pitanje. Muslimani mogu da praktikuju i šire svoju veru, pogotovo u liberalnim, demokratskim zemljama Zapada. Zbog toga, Tarik Ramadan, jedan od najistaknutijih zagovornika islamske reformacije, tvrdi da Evropa više nije “Kuća rata”, već “Kuća svjedoka”, u kojoj muslimani imaju dužnost da šire svoju vjeru dobrim primjerom — živeći u modernom svijetu u duhu islama, i u miru sa drugim vjerama.
Pored toga, moramo pomoći muslimanskim zajednicama u Evropi da razviju bolju interakciju sa društvima u kojima žive, i da se u ta društva bolje integrišu. Treba  im da dožive Evropu kao istinsku kuću slobode. Francuska odluka da se muslimanskim djevojčicama zabrani nošenje  marama u javnim školama ne doprinosi tim ciljevima, već tjera muslimanke nazad u kulturni geto i usađuje im odbojnost prema francuskom sistemu. Potreban je  i međuvjerski dijalog koji će pomoći i muslimanima i zapadnjacima da otkriju zajedničke karakteristike. Na primjer, mogu da se organizuju zajednički dobrotvorni programi i vjerske studije. Britanski anglikanski sveštenik Donald Rivz (Reeves) radi na obnovi džamije Ferhadije. Takav simboličan gest može da bude vrlo efikasan u pobijanju scenarija “islam protiv Zapada”.
Također se mora  prevazići islamofobija na Zapadu objašnjavanjem da aktuelni problemi islamskog svijeta ne proizlaze iz vjere, već iz društvenih i istorijskih uslova. Treba se ugledati na  sjaj srednjovekovne islamske civilizacije, pomoći glasovima umjerenih muslimana da dođu do zapadne javnosti i omogućiti toj javnosti da vidi druge muslimane, a ne samo one koji spaljuju američke zastave nakon molitvi u petak. Većina ovih ciljeva zahtjevaće znatne napore.   Kao što tvridi John Esposito, muslimani se unutar zapadnoevropskog obrazovnog sistema još uvijek proučavaju i smještaju u kontekst drugih. Oni nisu dio judeokršćanske civilizacije, nego su smješteni sa drugima. A radi se o monoteističkoj tradiciji, sa istim etničkim vrijednosnim sustavom. Dok se muslimani unutar zapadnoevropskog sistema ne budu promatrali kao ljudi koji imaju istu tradiciju kao i kršćani i jevreji, u muslimanima će se rađati kompleks niže vrijednosti. To nije samo pitanje političara nego šire društvene zajednice koja muslimane mora uključiti u društvene tokove. Svaki iskorak koji će pomoći ka tome je značajan. Statistički podaci koji govore o drastičnom porastu broja muslimana u Evropi su sve česća tema zapadnih medija, ali i visokih političkih i društvenih ličnosti i institucija. I to ne bez razloga, jer najnoviji proračuni govore da broj muslimana u Evropi prelazi cifru od trideset miliona sa daljnjom tendencijom porasta. Ove demografske promjene ne mogu proći bez socioloških i kulturnih previranja. Zato nimalo ne začuđuje članak objavljen u “Večernjoj pošti”- jednom od najtiražnijih italijanskih dnevnih novina – pod naslovom “Kada pola Italije bude kršćansko a pola muslimansko” u kojem italijanski sociolog Francesko Elberoni govori o budućoj demografskoj strukturi Italije. Poseban akcenat u svojoj kratkoj analizi autor stavlja na sve masovniju imigraciju muslimanskog stanovništva iz islamskih zemalja. Autor navodi da je uobičajena praksa ovih novih doseljenika da se, bez obzira koliko napredovali u društvu u kojem žive, u potpunosti ne uklapaju u novu zajednicu već ostaju privrženi načelima svoje vjere Islama. I zaista, ono što je primjetno kod “novih” Evropljana, posebno kod mladih generacija, jeste želja za potpunim prakticiranjem Islama i borba za njegovo očuvanje ne samo u okvirima svoje porodice i okoline u kojoj žive već i na globalnom nivou.
Sa druge strane, jedanaesti septembar jeste postavio pred muslimane jednu dilemu, jedan problem za koji se oni nisu spremali. Naravno, za sve je bio šok 11. septembar, posebno za Sjedinjene Države, ali  taj šok za one, koji su bili žrtve, polako prestaje biti šok, ali se  sve više povećavao za muslimane. Naime, muslimani počinju saznavati neke stvari za koje u prvom trenutku nisu bili svjesni šta zapravo znače. Nisu bili svjesni šta znači da je neko iz neke pećine u dalekom Avganistanu rekao da  sam to uradio u vaše ime i sve posljedice vi morate snositi zajedno sa nama, iako drugi muslimani u Evropi i na Zapadu nemaju nikakve veze sa time. Na drugoj strani,  muslimani ne treba da se povlače iz javnog života u Evropi. Naprotiv,   pravi način je  da muslimani izađu i govore javno i otvoreno. Svedimo scenarije o budućnosti Europe na dvije ekstremne opcije: evoluciju ”islamske Europe“ u kojoj muslimanske institucije i kultura zamjenjuju kršćanske institucije i kulturu; i razvoj ”europskog islama“ u kojem europski muslimani sudjeluju u europskom identitetu koji su oblikovali europski katolici, protestanti i Židovi. Ugledni muslimanski intelektualci se zalažu za prilagođavanje islama društvenim i kulturnim okvirima Europe. Da bi se islam uklopio u europsko društvo, muslimani Europe moraju pomiriti islam s vjerskim i političkim pluralizmom. Oko 5% populacije Evropske Unije čine muslimani, a u Francuskoj ih ima 10%. Nezavisno od mogućeg učlanjenja zemalja sa velikom muslimaskom populacijom poput Turske i Bugarske, muslimanska populacija širom Evropske Unije povećaće se do 2020. godine verovatno na 10% ukoliko se sadašnji trend nastavi. A ukoliko se poveća i priliv doseljenika, udio muslimana u populaciji Evropske Unije će rasti mnogo brže. Neki posmatrači vjeruju da bi naglo povećanje broja muslimana moglo da dovede do odliva kršćana i Jevreja iz Evrope. Ne može niko poreći, kako kaže Hofmann da su   “Muslimani  postigli epohalne rezultate u svim oblastima umjetnosti i nauke – uključujući matematiku, optiku, botaniku, hirurgiju, oftalmologiju, higijenu, leksikografiju, historiju, sociologiju – i u nastavljanju Aristotelove filozofije, koja je bila zaboravljena na Zapadu. U ovim i drugim oblastima islamska civilizacija je zasjenila zapadnu civilizaciju od devetog do četrnaestog stoljeća, čak i kad bismo samo uzeli u obzir ličnosti kao što su Ar-Razi (Rhases), Al-Biruni, Ibn Rušd (Averroes), Ibn Sina (Avicenna), Ibn Haldun, Ibn Batuta i Al-Hawarizmi.”[1] Uzimajući u obzir historijske činjenice da se zaključiti da su od pojave islama pa sve do 18./19. stoljeća muslimani predstavljali jedan od najbitnijih faktora koji su činili tadašnji svijet. Tek od 18. stoljeća islamski svijet je zapao u takvo stanje stagnacije, pasivnosti, a zatim i dekadence da je njegova kolonizacija od strane Zapada u 19. stoljeću bila neizbježna. Zapad je baš u to vrijeme prošao “najvišu eksploziju razvoja nauke i tehnologije…, razvoja koji je omogućio enornman ekonomski i vojni dinamizam, kao i superiornost u odnosu na ostali svijet. Plasiranjem raznih uvezenih sistema i ideologija zapadna civilizacija se predstavlja kao univerzalna civilizacija i kao jedini orijentir u sadašnjem svijetu. To ide dotle da  veliki broj muslimana u svojoj naivnosti   kompromisima želi da se usaglasi sa Zapadom svojim identitetom, kulturom, vrijednostima pa čak  i samom vjerom.

Islamu su potrebni intelektualci koji istinski gaje na prvom mjestu vjerska, a zatim i patriotska osjećanja, i koji za cilj uistinu imaju prosperitet islamskih naroda. Ovakvi ljudi koji bi mogli poboljšati stanje muslimana rijetki su. Većina na islam gleda samo kao na tradiciju i kulturno naslijeđe a ne kao na presudan faktor u kreiranju ljudskog života. Otkako je islam postao sekundaran u shvatanju pojedinca i zajednice,  i otkako je potisnut u drugi plan ili još niže na ljestvici prioriteta, izgubio je svoju unutrašnju snagu i svoju ulogu u mijenjanju vanjskog svijeta. Pitanje glasi da li je islam odgovoran za zaostajanje islamskih naroda ili se  sada se obrnulo: nije li upravo odsustvo islama u ličnom i javnom životu uzrok nazadovanja o kojem je riječ? Da li muslimani uopšte slijede poruke islama i da li postupaju u skladu s njima?Nažalost, najveći je broj onih “koji ne rade ništa posebno islamsko osim što slijede neku vrstu ‘humanističke’ etike koja je neodređeno islamska, a koji se ipak nazivaju muslimanima i negodovali bi ako bi ih nazvali bilo čim drugim.”[2]

  U ljudskom životu postoje određene vrijednosti koje su nepromjenjive i koje važe u svakom vremenu. Ljudski život obuhvata niz segmenata kao što su intelektualni, socijalni, ekonomski, politički, vjerski, moralni, etički, naučni, kulturni, umjetnički, itd. Svi ti segmenti su integrisani u čovjeku koji ih ispoljava kroz određene aktivnosti, a znamo da te aktivnosti predstavljaju osnovu čovjekovog bitisanja i odvijanja ljudskog života.  “Osovina čovjekovih aktivnosti je potreba.”[3] Znači, Bog je čovjeka stvorio sa nizom potreba koje se mogu podijeliti na fizičke i duhovne ili na promjenjive i nepromjenjive. šta da radimo kao muslimani koji hoće da žive u savremenom svijetu, ne gubeći ništa od svoje vjere i historijskog identiteta, da bi sebi osigurali jednu svijetliju budućnost?

Prihvatiti dostignuća Zapada koja nisu u suprotnosti sa vjerom

Odgovor bi možda bio prihvatanje zapadne civilizacije, tj. njenih naučnih i tehnoloških dostignuća jer preko njih vodi put u budućnost. Svaki napredak u ljudskoj historiji je polazio od onoga što su ljudi do datog trenutka saznali i dostigli. Tako i asimiliranjem savremenih dostignuća Zapada, njegovih metoda, planiranja i dugoročne strategije, te dodavanjem islamske etike i morala moguće bi bilo stvoriti jednu daleko perspektivniju civilizaciju od bilo koje druge, baš kao što se to već jednom desilo u historiji dok su muslimani bili pod okriljem Kur’ana. Muslimani bi trebali da potpuno iskoriste egzaktne (fizičke) znanosti i tehnologiju od zapada, ali tako da ih nauče a zatim kanaliziraju sredstvima vlastite inteligencije i industrije. To usklađivanje ciljeva i metoda koje nedostaje na Zapadu moglo bi promijeniti sudbinu svijeta i odvesti ga istinskom progresu u materijalnom i u duhovnom smislu. Zapad ima sva sredstva u svijetu ali mu nedostaje zdravi smisao za humane ciljeve, dok je islamski svijet materijalno siromašan, ali obogaćen duhovnim ciljevima i idealima. Mi treba da  crpimo dostignuća moderne civilizacije kao i prvotne izvore islama, te da težimo moderniziranju bez kompromisa sa islamslim principima i vrijednostima. Mora nam biti jasno da islam razlikuje modernizaciju i razvoj, s jedne strane, i sekularizaciju i vesternizaciju, s druge.

“Islamski sistem nije ograničen samo na kopiju prvog islamskog društva, već je to svaki društveni oblik u kojem se vlada po ukupnom islamskom pogledu na život… Islamski sistem ima prostora za postizanje modela koji su u suglasju s prirodnim rastom društva i novim potrebama suvremenog doba sve dok totalna islamska ideja vlada ovim modelima”[4]

 Odgovor Zapadu morao bi se voditi istom strategijom i metodama kojim se on koristi da održi svoju hegemoniju. Zbog toga muslimani moraju naučiti da proučavaju Zapad i njegove ideje, da bi uvidjeli šta je to što je Zapad dovelo do statusa kojeg danas uživa, te da bi shvatili šta oni trebaju činiti.

 “Mi moramo dati stvaralački, pozitivan odgovor na ovu situaciju pokušajem da se shvati priroda zapadnog izazova i da se tom izazovu ponudi neka alternativa. Izazov Zapada nije ograničen na političku dominaciju. To je zapravo izazov nove civilizacije koja ima svoj osobni pogled na svijet i društveno-ekonomske institucije koje teže da politički ovladaju diljem svijeta. Odgovor bi, kao takav, morao biti više pozitivan i opsežan: pripremiti se za beskompromisnu konfrontaciju sa izazivajućom silom i ponuditi islam kao alternativni temelj kulture i civilizacije. Ovo je odgovor koji bi zagovarao nastupanje islama kao društveno-političkog pokreta koji ide za tim da se vrati izvornoj poruci islama, koji teži da otkrije relevantnosti islama za naše vlastito doba i da se bori za promjenu status quo-a i koji iznova želi izgraditi društvo i njegove institucje u svijetlu jednog islamskog miljea te inspirirati pojedinca novom vizijom i novom sudbinom.” [5]   Kako cijelokupno političko, ekonomsko i socijalno stanje jedne države ili sistema ustvari počiva na intelektualnoj eliti, na prvom mjestu u perspektivi za budućnost nalazi se stvaranje i okupljanje nove inteligencije koja islamski misli i osjeća. Ta inteligencija bi trebala da zagovara islamski integrizam, tj. življenje islama kao cijelokupnog sistema koji obuhvata politiku, nauku, moral, ekonomiju, i sve ostale aspekte ljudskog života.

Nedostaci koji su se dosada javljali u islamskom djelovanju moraju se ispraviti da bi se mogao ostvariti progres. Potrebno je zajedničko djelovanje uz uzajamnu konsultaciju i timski duh, što očito nedostaje kod muslimana. Regionalizam i nacionalizam koji su kod mnogih prisutni moraju se prevazići i zamijeniti bratstvom svih muslimana očitovanim u islamskom imperativu da nema prednosti Arap nad Nearapom niti crnac nad bjelcem osim po bogobojaznosti.

Nadalje, muslimanima je potrebno planiranje u najširem smislu, određivanje i usaglašavanje ciljeva i sredstava, osnivanje institucija, aktivnost  kroz medije, i niz drugih inovacija u njihovom djelovanju.

Primarni zadatak ove intelektualne elite bi bio prosvjeta i buđenje vjerske i društvene svijesti kod muslimana u cilju preporoda narodnih masa. Svaki preporod nastaje kao rezultat stvaralačkog dodira, simpatije ili unutrašnje saglasnosti između svjesnih, vodećih elemenata jednog društva i širokih slojeva naroda. Vodeća grupa je volja i misao, a narod srce i krv svakog dubinskog pokreta. Uporedo sa “islamiziranjem” samih muslimana, potrebno je predstavljati islam i njegovu suštinu na savremenom jeziku.

“Muslimani ne treba da tvrde kako je islam superioran u odnosu na druge religije, zbog toga što je to hak (istina). No hak sam po sebi nije dovoljan. On mora biti intelektualno i racionalno ubjedljiv. Moramo oživiti islamsko školstvo koje će proizvesti psihološki okvir djelovanja, koje će biti jasno i razborito kao i ostali sistemi obrazovanja u upotrebi. Zapadno rezonovanje i moralna praznina koja vlada na Zapadu, dat će publiku sposobnu da shvati intelektualne i razborite argumente muslimana. Ako možemo ponuditi nešto, već imamo publiku na zapadu koja nas podržava. Historijski, islam je uvijek bio u prednosti, pa je nudio najbolju socijalnu i političku alternativu. Gdje god bi se našli potlačeni, iskorišteni, neobrazovani, siromašni i napušteni, uz nepravedan socijalni sistem, ljudi bi uvidjeli superiornost islama, jer islam nudi socijalno-ekonomsku i političku alternativu. Ali, prije svega toga, muslimani danas moraju da prežive kao muslimani.”[6] Podsjetimo se da zajednica neće imati značajniji utjecaj ako je slaba, siromašna i ignorirana. Da bismo postali snažni i jaki u društvu, moramo se školovati i zauzimati visoke školske funkcije. Moramo obrazovati više diplomata, profesionalaca, biznismena, kao i dati veću ulogu ženi u zajednici. Sa ovakvim modelom je jedino moguće iskazivati islam nesmetano u Evropi, te nećemo biti dočekivani kao nepodobni  sugrađani Europljana, već sa našim visokim obrazovanjem i kvalitetnim mladim kadrom biti traženi za odgovarajuće poslove. Tkođer želimo kazati da bi vjerska obnova  bila najbitniji faktor kao preduslov za bolju budućnost.  Ona bi prije svega značila dvije stvari: novu svijest i novu volju. Druga komponenta vjerske obnove je spremnost da se izvršava imperativ koji nameće svijest o cilju. Zato je vjerska obnova jedan kvalitet moralne uznesenosti i oduševljenja, jedna psihoza nadmoći duha nad stvarima, jedno stanje doživljenog i praktičnog idealizma u kojem obični ljudi postaju sposobni za izvanredna djela hrabrosti i požrtvovanja. Ona je i jedan novi kvalitet vjere i volje u kojem svakodnevna mjerila mogućeg prestaju da vrijede i u kojem se pojedinac i čitave skupine neočekivano uzdižu do stepena žrtvovanja za ideal. Bez ovog novog stanja duha i osjećanja nemoguće je postići bilo kakvu istinsku promjenu u današnjem muslimanskom svijetu pa tako među muslimanima na Zapadu.  Polazna tačka prethodno pomenute obnove jeste sigurno pojedinac. Svaki musliman za sebe treba da se ponovo ispuni duhom islama i da slijedi njegove smjernice za formiranje univerzalnog portreta islamske ličnosti, koji važi u svakom vremenu i prostoru. Musliman mora da uredi odnose sa Bogom, ljudima i svijetom koji ga okružuje izvršavajući svoje dužnosti i poštivajući prava drugih, te u sebi treba da sadrži i objedini sve pozitivnosti i vrijednosti života, kao što su moral, etika, kultura, znanje, mudrost, sposobnost, itd. Znanje je također obavezno svakom savjesnom muslimanu, jer je ono ključ uspjeha. Na svakom polju bi se trebao steći određeni kvantum znanja, radi formiranja svestrane ličnosti koja bi mogla odgovoriti savremenim izazovima. Musliman mora osigurati odbranu vjere na intelektualnom planu kao i odbranu njenih duhovnih aspekata savremenim jezikom. Zbog toga je proučavanje prvenstveno islama a zatim i drugih religija i ideologija veoma bitno kako bi se uočile njihove slabosti i dao odgovor na kritike koje se podižu sa njihove strane.

“Ove kritike mladi musliman mora razumjeti kao kritike koje dolaze od drugačijeg i, štaviše pogrešnog stajališta čovjeka i njegovog društva, utemeljenog na individualizmu, humanizmu, racionalizmu, udaljavanju čovjeka od svetog, pobuni protiv autoriteta, gubitku osjećaja transcendentnosti…, kvantifikaciji života i ograničavanju društva na jednostavno kvantitativne zbrojeve atomiziranih pojedinaca.”[7] Muslimani moraju spoznati cijelokupnu situaciju u kojoj se nalaze, sve njene dimenzije, i odgovoriti na savremeni izazov. Ali prvo moraju proći fazu unutrašnjeg preporoda i vratiti se istinskom islamu tako da on ponovo predstavlja najbitniji faktor kreiranja ljudskog života. Nada je svakog muslimana zabrinutog za budućnost islama i čovječanstva da će energija i vitalnost islama, ukoliko on ponovo postane relevantan u životima muslimana, reagovati na konstruktivan način i vratiti muslimanima njihov ugled u jednoj svijetlijoj budućnosti.

Doprinos muslimana u Evropi

Pred sami kraj ovoga rada odlučili smo navesti vam nekoliko prijedloga koje je je predložio dr. Murad Hofmann  na jednom predavanju koje je održao u Istanbulu  09. maja 1998. godin gdje on kaže: „Možete živjeti protiv božanskog reda stvari neko, ali ne cijelo vrijeme. Dozvolite da rasvijetlim dvanaest potencijalnih doprinosa koje islam može učiniti – ne za farbanje Zapada u zeleno već za njegovo ozdravljenje:

1. Zapad pati od rasnih predrasuda posvuda. Islam nije uspio eliminirati taj porok u cijelosti. Međutim ne postoji druga religija koja je polučila i približno tako dobre rezultate u borbi protiv rasizma. Islam je daltonistička religija, ako je takva ikad postojala.

2. Zapad, uprkos kršćanskoj naredbi “voli svoga komšiju kao samoga sebe”, definitivno pati od hladnoće društvenih odnosa. Neki ljudi nemaju čak ni kontakta sa svojim komšijama. Muslimanski Ummet i muslimani na Zapadu demonstriraju onu toplinu, prijateljstvo i spremnost za pomoć koji tako nedostaju zapadnoj djeci.

3. Mladi na Zapadu mrze hijerarhije u svim domenima, uključujući njihov posao, njihovu crkvu i porodicu. Islam je pluralističan i čak ne poznaje sakramente koje svećenici trebaju vršiti. Nema pape u islamu. Bez mogućnosti posredništva, direktno se obraćajući Allahu na svom molitvenom prostiraču, musliman je najoslobođeniji vjernik koga se da zamisliti.

4. Zapad slavi racionalnost. Međutim, uistinu su dogme kao što su: Istočni grijeh, Trojstvo, Božansko utjelovljenje, te koje islam izdvajaju kao najracionalniju religiju. Nije li to jedina religija čija Sveta knjiga konstantno poziva ljude da misle, promatraju i razmišljaju?

5. Muslimani su po prirodi trezveni ljudi, uvijek “spremni da se pojave pred svojim Gospodarom ili da odvezu kući pijane nakon zabave. U svjetlu ovisnosti koja vlada Zapadom, muslimani su jedina nada za drogama zagađene četvrti.

6. Nijedno društvo ni država ne mogu dugo preživjeti raspad porodice. Ako se porodica raspadne, društvo će se raspasti. U regionu gdje se samo homoseksualci, čini se, bore za opstanak braka kao institucije (za sebe), muslimanski cilj zaštite porodice postaje esencijalan.

7. Zapadne žene teže odbrani svoga digniteta. U njihovom procesu emancipacije, natječući se sa muškarcima i kopirajući ih, one su možda dobile radna mjesta i ekonomsku nezavisnost. Međutim, one nisu uspjele zaštititi svoj dignitet. Žene na Zapadu ostaju biti seksualnim objektima kao i dosad, kao što će svako natjecanje ljepote demonstrirati. U tom kontekstu, muslimanke demonstriraju kako da efektivno zaštite svoj ženski dignitet.

8. Ljudi na Zapadu su pod stalnim stresom i trebaju psihijatrijsku pomoć. Namaz, muslimanova regularna veza sa Bogom, mnogo je efektivnija u liječenju osjećaja otudenosti i usamljenosti od kojih pati moderni čovjek.

9. Kako zapadna društva stare, ogroman kapital se našao u rukama udovica i prezasićeni kapitalistički sistem je u opasnosti da izgubi svoju vitalnost. Sigurnost se najviše cijeni i postoji osiguranje od svakog mogućeg rizika, uključujući rizik od blagoslova djeteta. Islam pomaže u zaštiti i očuvanju poduzetničkog duha insistirajući da kapital bude korišćen ne za fiksnu dobit, već na način podjele dobiti i gubitaka.

10. Istovremeno, islam može nanovo upoznati Zapad sa svojim dugo zamagljenim ciljem postavljanja interesa čovjeka u centar ekonomske politike, tražeći da društvenoj pravdi i ljudskom dignitetu bude dat primat pred ekonomskim ciljevima.

11. Zapadni čovjek je sve svjesniji rizika unošenja pogrešnih vrsta hrane. Oni bi mogli otkriti da su muslimani cijelo vrijeme bili u pravu odbijajući da jedu nezdravo meso svinja.

12. U svojoj narastajućoj brizi za zdravlje zasnovano na kontroli težine i dijetalnim principima, zapadnjaci bi mogli otkriti islam i njegov stub – ramazan kao uistinu veoma modernu stvar.“

Ovo je dvanaest individualnih doprinosa koje muslimani mogu učiniti u smislu liječenja zapadnog društva. Oni pojedinačno možda neće imati velikog utjecaja, ali prihvaćanje ovih muslimanskih ubjeđenja i stavova u totalitetu bi bilo jednako društvenoj i moralnoj revoluciji. Međutim, neko može ustvrditi da neke od ovih odlika nisu isključivo muslimanske. To je tačno, ali dekristjanizacija Evrope – ne i Sjedinjenih Država – je dostigla tačku gdje kršćanstvo više nema nikakve šanse da izvede moralnu revoluciju neophodnu za spasenje samog Zapada. Niti je to u stanju izvesti bilo koja vještačka “religija” kakav je moderni šamanizam. Samo djelimična islamizacija Zapada mogla bi dovoljno zaokrenuti volan, skrećući Zapad sa njegovog sadašnjeg kursa što ga vodi u propast. Ono što sad ostaje upitno je da li će ili ne pacijent, Zapad, popiti lijek sa stola.

Zaključak  

Vrijeme u kojem živimo jeste burno, vrtoglavo, puno promjena i razlika.  Svijet ide u korak s vremenom i donosi nove prilike i okolnosti kojima se ljudi moraju prilagođavati. Od iskona svijeta ovaj zakon važi, jer je nestabilnost jedna njegova karakteristika: vrijeme je konstantno promjenjiva dimenzija a time i vanjski svijet jer je za njega vezan.

Međutim, osnovna karakteristika  svijeta i ljudi na njemu jeste nepromjenjivost njihove suštine od nastanka pa do danas. Svijet, u biti, nikada neće biti ništa drugo do prostor i mjesto u kojem ljudi žive, a ljudi u biti neće biti drugo do bića koja vječito traže sreću i smiraj.Savremeni svijet, tj. svijet u kojem živimo, uskraćuje ljudima mogućnost za postizanje tog cilja, jer je potpuno reducirao čovjeka i sveo ga samo na ovozemaljsko biće i roba materije. Sa ovako “osakaćenom” ljudskom prirodom nemoguće je postići mir, jer upravo  taj dio čovjekove prirode koji se negira predstavlja ustvari njegovu glavninu, ono što čovjeka čini čovjekom. Čak štaviše, zanemarivanjem svog Izvora čovjek postaje samo sićušno stvorenje bez težine i vrijednosti.Dominirajući svjetonazor želi postići blagostanje bez prisustva Boga, kao da je moguće doseći mir koji je udaljen od izvora svakog mira (Es-Selam), što je jedno od Božijih imena. Puko materijalno blagostanje ne može čovjeku dati ono za čim teži, već samo ukoliko se uzme u obzir ukupnost čovjekovog bitisanja moguće je ostvariti harmoniju između čovjeka i svijeta i stvoriti idealnog pojedinca i zajednicu.Musliman, u istinskom značenju tog pojma, trebao bi predstavljati potpunog čovjeka koji je objedinio sve elemente svog postojanja; koji u sebi sadrži sve duhovne vrijednosti ali i sve pozitivne strane materijalnog, odnosno naučno-tehnološkog progresa. Ovako gledano, musliman ne samo da predstavlja idealnog čovjeka za neko     minulo vrijeme, kao što to mnogi žele prikazati, već je on, u ovom smisluhomo univerzale za svako vrijeme i na svakom prostoru.

Ipak, koliko god govorili i pisali o ovakvim i sličnim temama, doći ćemo do zaključka da je univerzalno pravilo vraćanje na  izvornost islama i prve riječi upućene čovjeku od njegova Gospodara. To je ključ uspjeha svih muslimana svijeta, ali posebice onih koji žive na Zapadu u manjinama.

Literatura

1. Busuladžić, Mustafa: Muslimani u Evropi, Sarajevo,”Sejtarija”, 1997.

2. Hofmann, Murad: Islam kao alternativa, Zenica, “Bemust”, 1996.

3. Karić, Enes: Kur’an u savremenom dobu II, Sarajevo, “Bosanski kulturni centar”, “El-Kalem”, 1997.

4. Nasr, Sejjid Husein: Vodič mladom muslimanu, Sarajevo,”Ljiljan”, 1998.

5. Nasr, Seyyed Hossein: Tradicionalni islam u modernom svijetu, Sarajevo, “El-Kalem”,             1994.

6. Ramadan, Tarik, Biti evropski musliman, Udruženje ilmijje Islamske zajednice, Sarajevo, 2002.

7. Znakovi vremena vol. IV br. 4,  Sarajevo, Ibn Sina, 1996.


[1] Murad Hofmann, Islam kao alternativa, str. 24

[2] S.H. Nasr, Tradicionalni islam u modernom svijetu,  sarajevo 1994., str. 78.

[3]  Morteza Mottehari, Islam u vremenu, Znakovi vremena br. 4, str. 126.

[4] Enes Karić, Kur’an u savremenom dobu, Yvonne Y. Haddad, Sejjid Kutb:Ideolog islamske obnove, str. 136.

[5] Enes Karić, Kur’an u savremenom dobu, Khurshid Ahmad: Priroda islamskog preporoda, str. 69.

[6] GhayasuddinSiddiqi, Promjena u balansu političke moći islama i zapada, Znakovi vremena vol. IV br. 12,

     str. 128.

[7] S.H.Nasr, Vodič mladom muslimanu, str. 302.